Uzimete li kada u ruke erotsku poeziju?

12.05.2009 | Z.J.

Erotska literatura je još uvijek u pozadini, unatoč člinjenici što značajno razvija našu emocionalnu inteligenciju.

Seksi čitanje. (jlp)

Seks se dobro prodaje

Erotska literatura je još uvijek područje koje znanost o književnosti ne uzima kao vrijedno znanstvene analize. Istina je da se tržište prilično otvorilo prema erotici u literaturi, iako je po mišljenju Alojzije Zupan Sosič, urednice prve antologije slovenske erotske poezije V tebi se razraščam (u tebi bujam) (2008), to više posljedica pomaka u prodaji seksa nego pomaka u glavama ljudi. Većinom smo još uvijek erotski nepismeni.

Ljubavna, erotska i pornografska pjesma

Za razliku od količine literature ljubavne tematike o erotskoj književnosti postoji tek nekoliko erotskih djela. Ljubavna pjesma se od erotske razlikuje po tome što se koncentrira prije svega na emocionalno gledište ljubavi, a erotska pjesma ubraja i još neka druga. Za nju je značajan susret ljubavnika, dok su u ljubavnoj pjesmi dva ljubavnika razdvojena. U erotskoj pjesmi dolazi do fizičkog dodira među njima, osjetila i osjećaji su izraženi vizualano, s tipičnim erotskim rječnikom, iako ne doslovno. Fizis je svakako premješten na područje estetike, dakle u metafore i druga retorična sredstva, što erotsku pjesmu razlikuje od pornografske, koje je glavni cilj što više puta i što detaljnije opisati riječima kopulaciju s namjerom da se čitatelj zabavi i uzbudi. Erotska pjesma tijelo i tjelesno opisuje s estetskim odmakom, cilj je spolnost, a ne namjera. Barthesovim riječima: erotika je jezik namigivanja.

Tradicionalno poslanstvo erotike je vitalizam

Jedan od najpoznatijih slovenskih erotskih pjesnika je Ivo Svetina, koji je cijelu zbirku naslovio Joni. Svetina je dosljedni erotski vitalist, koji je po riječima Janija Kovačiča tijekom nastajanja te zbirke zadivljeno pokušavao pronaći najbolji način kako riječima opisati »trenutak kada uđe unutra«, a da to pritom ne bude pornografski.

Što li to čita? (jlp)

Tradicionalno poslanstvo erotike je vitalizam, naglašavanje životne snage u svoj njenoj širini i svim oblicima, prije svega stvarateljskoj. U razdoblju modernizma se u to još upliće nihilizam i erotika ne može više biti utočište od poludjelog svijeta. Biti u paru je često bolno, naprosto puki zbroj dviju osamljenosti. U čovjeku se pojavljuje strah od toga da se rastoči, izgubi u ništa, što se može dogoditi ako na drugoj strani nema pravog odaziva. Strah od nestajanja je paradoksalan. Limit erotike je gubitak jastva, potpuna predaja (što nas podsjeća na islamski misticizam, što može biti i gubitak svojeg ja na putu do Boga), što čovjeka, kome je vlastito ja jedino središte, gotovo ispunjava životnim strahom.

Poezija razvija osjećajnu inteligenciju. (jlp)

Opismenjavanje za ljubav

U zadnje vrijeme je sve manje tabua, autori i čitatelji više ne izbjegavaju erotsku poeziju. Homoerotska poezija nije više zamagljena i zavijena u duhovnu koprenu, iako je još uvijek odgurnuta na marginu, pogotovo lezbijska. Znanost još nije otvorena za erotiku i postoji čak seksističko uvjerenje da je to tema kojom se bave žene. Po mišljenju Alojzije Zupan Sosič, koja predaje kolegij literarnu erotiku pod naslovom Slovenska ljubav i erotska pjesma, ljudi se vrlo zanimaju za to područje, ustvari su erotski analfabeti, vrlo neuki kad su u pitanju određeni ljubavni obrazci, stereotipi i identiteti. U intervjuu za AirBeletrino izjavila je: »Po mom mišljenju nije im potreban institucionalni odgoj, kao ni vjerski (to znatno sažetije i sistematičnije pruža vjeronauk), već odgoj u ljubavi.«

Slično mišljenje bi imao i Charles Darwin, može se reći arhetip znanstvenika, koji je u svom životopisu napisao da je nakon tridesete godine svog života na dugi period izgubio interes za umjetnost, u kojoj je prije vrlo uživao. »Čini mi se da je moj um postao neka vrsta stroja za mljevenje općih zakonitosti i velikih količina činjenica... Gubitak tog zanimanja je gubitak sreće i može čak naštetiti intelektu. Još više može štetiti moralnom karakteru, jer oslabljuje osjećajnu stranu naše prirode.«