Tko su očevi modernog seksa?
Poslije drugog svjetskog rata, seksolozi su pomogli ljudima shvatiti njihovu seksualnost. Kako su to postigli?
Alfred Kinsey je bez dvojbe otac moderne seksologije.
Pioniri seksologije
Prvi legendarni seksolog bio je Alfred Kinsey, autor djela Muško seksualno ponašanje (1948) i Žensko seksualno ponašanje (1953), po zanimanju entomolog. Njegova prva knjiga podigla je prašinu i proslavila ga, druga knjiga koja je bila odvažnija nije postigla očekivani uspjeh. Ispitao je stotine ljudi, te razvrstavao podatke o njihovoj seksualnosti. Kada je razgovarao s ljudima, ispitivao ih je razna pitanja na temelju kojih je zaključio da znaju jako malo o seksualnosti te samom činu seksa. Odabranu skupinu učinio je svojim učenicima. Odvažnije stvari u seksualnosti te seksualnoj praksi i sam je isprobavao sa svojom ženom, koja mu nije odobravala “izlete“ van kuće. Vrlo zanimljiva činjenica je da je sam vrlo kasno izgubio nevinost te da mu je žene dosta dugo bila jedina seksualna partnerica s obzirom koliko je opširno pisao o ljudskoj seksualnosti. Zbog toga je se odlučio probati nešto novo i to na homoseksualnom području seksualnosti. Kinsey-eva izvješća važna su zbog toga što su govorila o svim oblicima i različitosti
, bez moraliziranja. Kinsey nije želio osuđivati i moralizirati samo je želio razumjeti sve moguće seksualne prakse koje ljudi čine. Njegov najbliži suradnik Wardell Pomeroy je ispričao kako je Kinsey zatražio pomoć psihologa jer je imao jako konzervativne poglede na seks u početcima rada. Imao je stav da je mastrubacija odraz nezrelosti čovjeka, da je homoseksualnost abnormalna i da je intiman osnos sa životinjama smješan. Nije želio suradnika koji ima predrasude o seksualnoj praksi u bilo kojem pogledu, pa ukoliko bi takav netko došao dobio bi otkaz. Kinsey nikada nije tvrdio, da zna sve odgovore. Prikupio je puno podataka o čovjekovoj spolnosti i postavio temelje suvremene seksologije.
Njegov put nastavili su William Masters i Virginia Johnson.
Novi pogledi na čovjekovu seksualnost
Ne dugo prije njegove smrti tj. na početku pedesetih godina prošlog stoljeća, Alfred Kinsey osnovao je fiziološki laboratorij. U laboratoriju je pratio čovjekove seksualne potrebe i pratio fiziološke reakcije. Taj istraživački smjer nastavili su i do pojedinosti razradili William H. Maters i Virginia Johnson. William H. nije bio povezan s Kinsey-evim institutom, ali je nastavio njegovu misiju. Taj izvanredni profesor ginekologije šezdesetih poziva svoju asistenticu Virginiju Johnson, te su skupa napisali knjigu Ljudske seksualne reakcije i Seksualne disfunkcije kod čovjeka i veza. Virginija Johnson postala je jedna od najpoznatijih seksologinja na svijetu. Njena djela su razriješila brojne nepoznanice čovjekove seksualnosti. Bez Kinseyevog dominantnog stajališta, da se pogled na seksualnost mora promijeniti bi Mastersov prijedlog da želi promatrati odraslog čovjeka u činu seksa, naišao na “zid“. Detaljna promatranja i mjerenja svega što se pri spolnom odnosu događa u tijelu ,dali su odgovore na mnogobrojana pitanja ljudi kojima do tada nitko nije znao dati odgovore. Istraživanja i posvećenost pionira
seksologije, pomogla su brojnim parovima diljeem svijeta koji su imali smetnje u seksualnim odnosima. Bez Kinseya, Mastersa i Johnsonove parovi sa poteškoćama ostali bi jako nesretni.
