Spolnost i istospolna vjenčanja - jeste li za ili protiv?

Diljem svijeta svjedoci smo rasprava o brakovima istospolnih partnera, pri čemu su mišljenja vrlo različita. Problem se dade osvijetliti i sa stajališta spolnosti.

jlp


Istospolni partneri se bore za ravnopravno vrednovanje svoje veze pred zakonom, dakle državom i njenim institucijama. Jedno od bitnih pitanja je da li je seksualna usmjerenost sama po sebi na bilo koji način povezana sa samom institucijom braka. Po definiciji u zakonu, u brak mogu stupiti samo osobe suprotnog spola. Ali ništa ne piše o spolnom usmjerenju tih dviju osoba. Kako i s kim se čovjek seksa, prepušteno je njegovom izboru odnosno dogovaranju partnera. Cilj veze dvoje ljudi, kako je to shvaćeno u našoj kulturi, od kada postoji, namijenjen je očuvanju neke strukture društva. Rasprava o toj strukturi bila bi potrebna ako bismo htjeli mijenjati osnovnu jedinicu društva.

Da pojednostavim, obitelj je stroj za proizvodnju i odgoj djece. Ako obitelj to ne omogućava, ne služi svojoj svrsi u očima države. Takvoj disfunkcionalnoj obitelji država ponekad ponudi mogućnost surogata vlastitog djeteta, usvojenje. Tu istospolni partneri zahtijevaju izjednačavanje s disfunkcionalnom obitelji, jer iskustva pokazuju da mogu usvojiti dijete i također ga odgajati. Ako istospolni partneri već ne mogu roditi dijete, svakako ga mogu odgojiti kao i svaka druga veza dvoje pojedinaca. Tu se lome koplja.

jlp

Neki navode ove analize, drugi druge, ponašanje o utjecaju na razvoj djeteta obzirom na strukturu veze teško je predstaviti kao činjenicu. Ipak, srž rasprave nije u tome. Riječ je o jednostavnoj odluci o tome kakvo društvo želimo biti. Uvođenje takve novosti, koja je potpuna redifinicija osnovne jedinice društva, uvijek će biti eksperiment s nesagledivim posljedicama, što ih unaprijed ne možemo etiketirati kao "dobre" ili "loše".

Ostaje činjenica da bi se društvo promijenilo i da bi se s vremenom pokazale posljedice. Tu se moramo zaustaviti i razmisliti. Argumenti pro et contra nisu udruživi, društvo za takve promjene reagira negativno. Niti jedna vlada neće djelovati protiv mišljenja većine u društvu. Treba razumijeti aktiviste, koji se bore za svoja prava upravo kroz postepeno širenje rasprave većinsko će mišljenje prihvatiti širi koncept istospolne problematike. No važno je da iz jezgra rasprave nestane spolnost kao takva, jer nije važna niti kod „tradicionalne“ strukture obitelji, kao što ne bi smjela biti niti kod istospolne obitelji. Reproduktivna funkcija obitelji nije u cijelosti povezana sa spolnim aktom, on je samo biološka činjenica koja omogućava reprodukciju, no ne možemo ga reducirati samo na tu funkciju. Seks može utjecati na naše odnose, obitelj, sredinu, no za odgoj djece ostaje beznačajan, puno su značajnije kvalitete osobnosti koje nemaju veze sa spolnom orijentiranošću.

jlp

Negdje se u pozadini otvara pitanje što ga teško možemo izraziti. Slažemo li se kao društvo da produkcija djece prijeđe u ruke znanosti, biologije i medicine, da prihvatimo činjenicu da obitelj prestane biti reproduktivni organ i postane samo odgojni? Jesmo li spremni na to da medicina stvara živa bića što ih dijelimo među najbolje odgajatelje? Pitanja su na mjestu, no još jednom naglašavam, nisu etička pitanja i ne smijemo ih ocjenjivati sa stajališta prošlostin ili bojazni za budućnost obzirom na naše strahove. Neki su skloni riziku i promjenama, drugi su pristaše tradicije, sigurnosti i provjerenosti. Zašto bismo mijenjali siastem, ako djeluje dovoljno dobro i još nije iscrpljen? Samo zato, jer to možemo učiniti?

---