Snuff filmovi, postoje li stvarno?

3.05.2011 | Antonio B

Ovog ćemo puta govoriti o takozvanim snuff filmovima, privatnim pornografskim snimcima u kojima, na kraju balade, ženu stvarno ubiju.

Za zloglasne je snuff filmove značajka što ženu, nakon seksa, muče i na kraju stvarno ubiju. (PhotoXpress)

Pridružite nam se i na Facebooku!

Započnimo s filmom Amateur Porn Star Killer

Tamna noć, mlada žena pokraj ceste i neznanac koji ju pozove u auto. Kako je blesava prihvaća poziv i uđe u pakao. Pred kameru psihopata, koji želi snimiti takozvani snuff film. Film u kojem glumica umire i u stvarnosti. Neposredno nakon seksa ili, što je još bolje, tijekom seksa. Bez ikakvih efekata i trikova. Stvarno i uživo. A frajer to stvarno učini. Nakon toga navodno svoje filmove umeću u kutije originalnih video kaseta po videotekama diljem Amerike. U kutije starijih i manje poznatih filmova, koje posuđuje vrlo mali broj ljudi. Navodno njihova roba postaje kultna, a neke ih videoteke, kako se priča, posuđuju ispod pulta. Drugo je pitanje da li je sve to skupa stvarno istina. Također ostaje tajna jesu li snimci pravi. Naime, problem snuffa je u tome što je vrlo teško dokaziv i nikada se ne može znati radi li se o pravim snimcima ili trikovima, o posebnim efektima i glumi.

Navodno je glumac Charlie Sheen našao snuff film

Pitajte glumca, Charliea Sheena, velikog ljubitelja porno filmova, koji je jedan od navodnih snuff filmova prijavio policiji, a kasnije se pokazalo da se radi o vrlo uvjerljivoj epizodi japanske serije, The Guinea Pig Films. Radi se o vrlo mazohističkim snimcima mesarenja ženskog tijela, u kojima se gotovo ne vidi kako se radi o posebnim efektima. Ili pitajte redatelja, Ruggera Deodata, koji se zbog svog filma, Cannibal Holocaust, morao braniti na sudu, i gdje je dokazao kako se radilo samo o efektima, te da u stvarnosti nisu nikoga ubili ili povrijedili. Naime, radilo se o kanibalskom filmu, u kojem su muškarcu odrezali penis, a jednoj ženi dojke.

Jesu li snuff filmovi samo neslane šale?

Jesu li, dakle, snuff filmovi samo neslane šale, samo urbane legende, samo bolesna želja pojedinaca, koji bi u tome uživali? Za sada još nema pravih dokaza o postojanju takvih filmova, a sadašnji su filmski posebni efekti tako savršeni da, kao od šale, izbrišu granicu između fikcije i realnosti. Možda bi vjerovali poznatom pornografu, Larryju Flyntu, koji se prije nekoliko godina hvalio kako posjeduje pravi snuff film. S druge pak strane upravo Larry, izmislivši cijelu priču, može manipulirati medijima zbog vlastitog publiciteta. Gledajući mnoge jezive scene, posebno kanibalske i seksualno eksplicitne, kakve su na veliko snimane u Italiji, čovjek bi pomislio kako se radi o istini. Da su nekome stvarno odrezali penis i da su neku ženu stvarno silovali i ubili. Tek se na kraju pokaže kako je to bio samo film. Samo lukava provokacija. Ako ste vidjeli neki film Herschella Gordona Lewisa, tada sigurno sumnjate kako se radilo o zbilji. Da je psihopata stvarno zvjerski ubio svoju žrtvu i da su razasuta crijeva bila prava, da nije bilo posebnih efekata i da bi Lewis već odavno trebao biti u zatvoru.

Japanski porno masakri

A onda su tu zloglasni The Guinea Pig filmovi, za koje isto tako jedva možete povjerovati da su to samo filmovi. Da sve te Japanke nisu stvarno raskomadane, zvjerski silovane i ubijene. Na iste nas zaključke dovode filmovi Takashija Miikea, u kojima je nasilje tako plastično da nije za vjerovati kako je odglumljeno. Gdje nož i igle prodiru u golo žensko tijelo tako realno da nam se stisne želudac. A ipak su to samo filmovi. Samo fikcija. Samo divlja mašta redatelja koji dobro zna svoj posao. Michael Myers i Jason Voorhees samo su mačji kašalj. U njihovim se filmovima dobro vidi da su sve to skupa samo posebni efekti. Kod Pigia se to ne vidi tamo doslovno ostanemo osupnuti i ne povjerovati što se to sve dešava pred našim očima. Scene su tako realističke da pomislimo kako se radi o stvarnosti, a ne tek o filmskim trikovima.

Zloglasni ubojica Charles Manson

Prvi snuff film navodno je snimio zloglasni Charles Manson. Kako taj film nikada nije pronađen, izgleda da se ipak radi tek o urbanoj legendi. A snuff filmovi su upravo od Mansona postali zanimljivi. Tako zanimljivi da su ih neki možda stvarno snimili i sakrili na način sličan onome kojeg je upotrijebio junak gore spomenutog filma. Među takvim snimcima sigurno postoje oni iz nedavnog rata na području bivše Jugoslavije. Snimci na kojima su "vojnici" silovali i klali žene. Ili snimci iz Afrike, gdje su rasisti podivljali i perverzno se iživljavali nad tamnoputima. Ali takve snimke ne bismo nazvali snuffom, nazvali bi ih svinjarijama. Snuff je planirano snimljen pornić u kojem ženu zvjerski muče i, na kraju, ubiju. Dobro, nije nužno da je to pornić, ali u svakom je slučaju riječ o mučenju i smrti, bez mogućnosti spašavanja. Naravno, zbog želje za zaradom. I upravo zbog toga snimke ubojstva američkog predsjednika Kennedya, ili ako hoćete, snimke nimalo manje ozloglašenog ubojstvo Sadama Huseina, ne spadaju u snuff, iako je žrtva stvarno ubijena ispred kamerina objektiva. Isto tako kao snuff ne bismo mogli označiti snimke ubojstava, koje su za vlastiti užitak snimili neki od serijskih ubojica. Snuff je snimljen zbog drukčije svrhe. Snimljen je za kupca, koji ga je naručio i koji uživa gledajući snimke mučenja i seksa.

Snuff na filmu

Jasno, snuff je zanimao i mnoge filmaše, koji su toj tematici prišli na različite načine. Od filmova na tu temu najzloglasniji su Peeping Tom, Hardcore, Cannibal Holocaust, Videodrome, 8mm, Vacancy, Hostel, Tesis, Strange Days i recimo Urban Legends: Final Cut. Ali to su samo filmovi, a oni nisu nikakav dokaz da tako nešto postoji i u stvarnosti. A istina je bila najbliža onoj na ruskim privatnim snimcima dječje pornografije, kao i silovanja, čije je autore naveliko tražila policija. Naravno, pravih dokaza nije bilo, što znači da se ponovno nije pouzdano znalo jesu li snimci istiniti (dokumentarni) ili se radi o umobolnim idejama suludih filmaša. A onda smo došli do serije Faces of Death, u kojoj su prikazivali stvarne nesreće raznih ljudi. Bilo je to vrlo blizu snuffiju, iako se kasnije pokazalo da se kod najšokantnijih prizora ipak radilo o trik snimcima. Dakle, radilo se o spretnoj manipulaciji gledateljima. Za sada još nema dokaza o pravom snuff filmu, što je naravno dobro, jer teško je i zamisliti da bi nešto takvoga nekoga rajcalo, te da bi se takva roba dobro prodavala. Stvarno?! Svejedno, ozbiljno me zabrinjava trendovska pornografije u kojoj je sve više i više nasilja. Sve više grubih sekvenci, koje graniče s mučenjem. A ako takvo što stvarno rajca potencijalne kupce tada pravi snuff film nije daleko. Štoviše, možda je već ovdje!