Silovanje: Znamo li uopće što to je?

Silovanje nije samo tjelesno nasilje i u nj nije uvijek uključen spolni akt, već se iskazuje na mnoge načine …

I muškarci mogu biti žrtve silovanja. (jlp)

U Anićevom Rječniku hrvatskog jezika silovanje je objašnjeno na slijedeći način: Fizičkim ili psihičkim nasiljem primorati/primoravati na spolni akt. Iako silovanje uglavnom smatramo radnjom tijekom koje jedan ili više muškaraca ženu prisiljavaju na spolni odnos, moramo biti svjesni činjenice da žrtvom silovanja isto tako može biti i muškarac. Iako se u prošlosti baš i nije govorilo o silovanju muškaraca, to ne znači da ga nema. Bilo je skrivenije i sramotnije, zbog čega je činjenicu da su bili silovani većina muškaraca radije zadržavala u sebi. Iako se danas više govori o tome da i muškarci mogu biti žrtvom takve vrste spolnog općenja, statistički gledano kao žrtve silovanja još uvijek prevladavaju žene, a počinitelji su uglavnom pripadnici muškog spola.

Nekada je silovana žena bila "oštećena roba"

U antičko su vrijeme silovanje smatrali ne toliko napadom na žensko biće, koliko ugrožavanjem muškarčeva vlasništva. Naime, žena nije bila slobodno i neovisno biće, već je bila muškarčeva imovina. Dok se nije udala, njen je vlasnik bio njen otac, a nakon vjenčanja vlasništvo nad njom pripalo je njenom mužu. Tako je i silovatelj napadom na ženu, posredno, zapravo povrijedio muškarca i njegovu čast. Ako je pri tome žena bila i djevica, pa ju je silovatelj razdjevičio, njena je društvena "vrijednost" bila ozbiljno smanjena. Jer samo su se djevice mogle dobro i časno udati, dok su svi izbjegavali "oštećenu robu".

Iako su počinitelj i žrtva u međusobnom braku, to još uvijek ne znači da je silovanje legitimnije i prihvatljivije. (jlp)

Prema modernim zakonima silovanje uglavnom predstavlja nasilje nad ženom i njenim tijelom. U nekim državama silovanjem smatraju samo vaginalni spolni odnos, dok se analni ili oralni odnos ne smatra silovanjem. Kod nas vrijedi pravilo da je svaki spolni odnos na koji žena nije izravno pristala silovanje. Vrlo je česta situacija u kojoj se žrtva mora pošteno potruditi kako bi dokazala da se silovanje stvarno dogodilo, mnogo više nego što se počinitelj treba truditi dokazati svoju nevinost. Naročito ako su žrtva i počinitelj slučajno međusobno vjenčani ili žive u vanbračnoj zajednici. Naime, u takvom slučaju žena samo "ispunjava svoju bračnu dužnost".

Silovanje nije samo nasilje nad tijelom

Od 1970. se godine dogodila velika promjena u percepciji i razumijevanju čina silovanja, za što su u velikoj mjeri zaslužne brojne feminističke organizacije. To je silovanju dalo pečat kriminalne radnje, pri čemu je uglavnom riječ o toma da je počinitelj svoju žrtvu simbolički u potpunosti podčinio i oduzeo joj ljudsko dostojanstvo. Dakle, silovanje nije "samo" seks! Tih su godina, prije svega u Americi, ali i drugdje diljem svijeta, počeli nastajati krizni stožeri za žrtve silovanja, gdje osim pomoći žrtve mogu dobiti i informacije o tome što silovanje uopće jest, a odgovornost zbog silovanja ni u kom slučaju ne snosi žrtva.

Feminističkim su pokretima žene dobile veća prava i na području spolnosti. (jlp)

Naime, počinitelji vrlo često svoje nedjelo opravdavaju mnogim izgovorima. Jedan od najčešćih je da je žena zapravo sama tražila da bude silovana, jer se u sitne noćne sate gradom šetala vrlo oskudno odjevena. Ako su takve okolnosti pomalo stereotipne za mjesto i vrijeme počinjenja, treba upozoriti na činjenicu kako su silovanja, koja počine potpuni neznanci, diljem svijeta uglavnom u manjini. Naime, najčešće su počinitelji osobe koje su žrtvi poznate, bilo da su joj prijatelji ili partneri. Naime, prisila na odnos nije prihvatljiva niti unutar bračne zajednice.

 

---