PROVOKATIVNO: Homoseksualci zato što ne mogu biti sa ženom?

9.05.2010 | Antonio B

Predstavljamo vam nekoliko zanimljivih i spornih teorija o homoseksualcima i istospolnoj usmjerenosti.

I životinje su homoseksualne

Homoseksualnost nije neka ljudska posebnost kao što se nekad mislilo i kao što su u svojoj knjizi The Complete Book of Sexual Love zapisali seksolozi Stuart in Suzan Holroyd, jer ju možemo naći i kod nekih životinja. Pojavljuje se čak i kod riba. To je dokazao britanski zoolog Desmond Morris s dobro poznatim istraživanjem. Zaključke istraživanja objavio je u studiji pod naslovom Homosexuality in the ten-spined stickleback (Pygosteus Pungitius) Behaviour. Nakon što je iz akvarija izvadio sve ženke, ustanovio je da su mužjaci uspostavili hijerarhiju u kojoj su neki zavladali, a drugi su ostali podređeni. To znači da su se ribe počele ponašati kao mužjaci i ženke, iako su u akvariju bili samo mužjaci. Nakon toga, Moriss je one ribe koje su se ponašale kao ženke preselio u akvarij u kojem su bile prave ženke te su se neki od mužjaka ponovo počeli ponašati kao mužjaci. Taj izrazito zanimljiv eksperiment jasno osvjetljuje dvije važne činjenice povezane sa homoseksualnosti. Prvo, da je spolni nagon sam po sebi tako jak da ga životinje, kad nemaju pored sebe životinju suprotnog spola, usmjere na pripadnike istog spola. Drugo, da na spolno ponašanje utječe društveni položaj unutar skupine, što znači da homoseksualnost može biti jedno od sredstava kojim se oblikuje i održava odnos među onima koji vladaju i onima koji su podređeni.

Homoseksualnost ovisi o situaciji

Ranije spomenuti bračni par Holroyd uvjeren je da se ljudski spolni nagon mora izraziti na ovaj ili onaj način. Zato istospolni odnosi u skupinama koje su nasilno razdijeljene po spolu, recimo u haremima i zatvorima, po njihovom mišljenju nisu samo uobičajeni, već neizostavni. Kada su muškarci dulje vremena odvojeni od žena, homoseksualnost postaje nešto uobičajeno. Partneri koji prevladavaju u takvim odnosima ne moraju se smatrati homoseksualcima i u drugim okolnostima mogli bi imati sasvim uobičajen odnos sa ženom. Upravo je stoga dobro razlikovati homoseksualni odnos od homoseksualne osobnosti. Naime, jako puno ljudi bar jednom u životu isproba intimnost s osobom suprotnog spola. Ljudi obično smatraju da takvu osobu mogu vrlo lako prepoznati izdaleka, jer smatraju da su svi gej muškarci preženskasti, a da su sve žene lezbijke muškarače. To znači da smatraju da pravi gejevi i lezbijke pri spolnom odnosu zamijene onu ulogu koju inače ima njihov spol. Takva gledišta nisu samo pogrešna već i nelogična. Muškarac čiji je glavni oblik spolnog zadovoljenja seks s drugim muškarcem je gej, bez obzira ima li pasivnu ili aktivnu ulogu. Usprkos tome, dio konzervativne javnosti manje strogo i osuđujuće gleda na ponašanje aktivnog partnera nego na onog u podređenoj i ženskastoj ulozi, koji ih smeta svojim ponašanjem.

Loša iskustva sa ženama?

Zanimljiva i nekoliko drska je i teorija koju su postavili Stuart i Susan Holroyd u svojoj knjizi The Complete Book of Sexual Love u kojoj kažu da homoseksualci koji se uvjeravaju da nisu takvi zbog toga što imaju aktivnu ulogu osjećaju nekakvu mržnju i strah prema ženama. Smatraju da je to moguća posljedica nekog ranog iskustva s mamom ili sestrom, a moguće da je vezana uz iskustvo gađenja i traume doživljene pri prvom spolnom iskustvu sa ženom, recimo gubitak djevičanstva s prostitutkom. Autori smatraju da se mržnja i strah ponekad mogu prevladati, osobito kad potječu iz neznanja ili iskrivljenih stavova o ženama. Ili kao što pišu u zaključku: 'Homoseksualci koji dolaze na psihoterapiju ponekad dobro reagiraju na 'liječenje', koje ih dovodi do toga da počnu biti svjesni od kuda dolaze njihovi osjećaji prema ženama te ih pobudi da promijene svoje nazore.' Mnogi homoseksualci su vrlo poslovno uspješni i zbog toga je besmisleno prihvatiti teoriju i konzervativno gledište da je njihova spolna usmjerenost odraz nezrelosti i općeg osjećaja manje vrijednosti.