Prostitucija: Jeli problem u prostitutki ili u njenoj mušteriji?

1.11.2011 | Tadej Pačnik

Primimo se jednom problema prostitucije sa strane onih koji tu uslugu koriste. Postoji li, uopće, dobrovoljna prostitucija?

Tako zamišljamo prostitutke. (PhotoXpress)

Pridružite nam se i na Facebooku!

Jezive priče

Nedavno je u Velikoj Britaniji završilo suđenje trgovcima bijelim robljem. Osuđeni su na ukupno 52. godine zatvora. Društvo je svaki pute iznova zgroženo takvim slučajevima. Ekipa je iz Slovačke izmamila 16 godišnjakinju, ugrabila ju, zatvorila silovala ju i nakon svega prisilila da radi kao prostitutka. Slična se priča dogodila Oleni iz Ukrajine. Ugrabili su je u Moldovi, isprebijali, izredali se na njoj i prodali je u V. Britaniju. Dvije je godine dnevno primala i po 15 mušterija, a tijekom menstruacije je u vaginu gurala spužvu, kako ne bi ispala iz pogona. Takvih priča ima koliko i prostitutki. Svi vidimo nečovječnost i kažnjivost takvih postupaka, ali si zaboravljamo postaviti vrlo važno pitanje. Ako je jedna Olena morala dnevno zadovoljiti i do petnaestoricu muškaraca, tko su ti muškarci?! I pitanje koje proističe iz prvoga, da li bi jadna Olena bila prisiljena na bavljenje prostitucijom da te petnaestorice mušterija nema? Stvarno je čudno da ne vidimo jezivost korisnika usluga prostitutki, koji zapravo omogućavaju drugo, još veće zlo.

„Dobrovoljne“ prostitutke

U glavi prosječnog muškarca istovremeno postoje dva paralelna svijeta. Svi mislimo kako postoje dvije vrste prostitutki. Jedne iz istočnih zemalja, koje su na to prisiljene, jer u protivnom bi umrle od gladi pa biraju manje zlo. I druge, obično domorotkinje, koje se time bave kako bi zaradile još malo sa strane, ne bi li si priuštile nekakav odmor, skijanje ili slično. Sve je to moguće, ali gotovo je nemoguće utvrditi koja je koja. Naime, obje vrste prostitutki to rade zbog nekakve prisile. Pri tome je i postotak takve dobrovoljne prostitucije gotovo zanemariv i obično se odvija u intimnom krugu ponude i potražnje. Jer ako nije riječ o intimnom krugu, u igru će se uključiti svodnik i začarani je krug zatvoren. Međutim, bilo da prostitutka svoje tijelo nudi dobrovoljno ili pod prisilom, još uvijek se nismo odmaknuli od pitanja potrošača. Tko su ti ljudi koji plaćaju da bi ispraznili svoja muda? Koji drugo ljudsko biće ponižavaju na razinu predmeta i pri tome smatraju kako je to prihvatljivo? Što više, normalno i legalno! Jer - da se razumijemo, da nema potražnje ne bi bilo ni dobrovoljnih prostituki.

Problem potražnje

Cijelo vrijeme aludiram kako se s problemom prostitucije hvatamo u koštac na pogrešnom mjestu. Jednako kao kod borbe protiv kriminala, droge i alkohola. Samo saniramo posljedice i zatvaramo ljude. Dotle država učini vrlo malo za razvoj i normalan život svojih državljana. Dakle, ako je u nekoj sobi neke kuće zatvorena 16 godina stara djevojka, to je nedopustivo. To što mora općiti s petnaestoricom muškaraca dnevno je jezivo. A ta petnaestorica, koji ju ševe svakodnevno, čista su zagonetka. Tko su ti muškarci i zbog čega ne vide patnju, zašto ih ta patnja ne gane. Ne žele je vidjeti jer su "zlobni", ili su samo slijepi? Na koji način možeš svojih 10 sekunda zadovoljstva postaviti ispred dostojanstva, zdravlja i prava drugog ljudskog bića, i sve to bez trunčice kajanja. Odgovor na to pitanje problem je kompletne prostitucije cijelog svijeta. Ljudi koji odlaze prostitutkama su ljudi bez srca, maleni i glupi ljudi i bilo bi dobro razmisliti o tome na koji bi ih način trebalo kazniti. Pri tome se svodnici i trgovci bijelim robljem ponašaju kao poduzetnici. Mogu biti dobri poduzetnici i brinuti za svoj posao, ili željeti na brzinu zgrnuti novac, pri čemu se ne libe gaziti preko leševa. Međutim, svako poduzeće, koje ne može prodati svoje proizvode, odlazi u stečaj. Tako bi i prostitucija vrlo brzo postala marginalni problem društva. Već bi sada mušterije - muškarci mogli bitno utjecati na samu pojavu prostitucije. Izbjegavanjem stranih prostitutki trenutno bi prekinuli uvoz bijelog roblja u Hrvatsku, što još uvijek ostavlja otvoreno pitanje njihova protoka preko hrvatskog teritorija. Ako ih ne možemo, ili ne želimo kazniti, pokušajmo te ljude, kupce, obrazovati i savjetovati im gdje mogu naći dobre prostitutke, dobrovoljke i kako mogu prepoznati djevojke koje rade pod prisilom. Koje su otete, pretučene i silovane. I sami bi kupci prostitutkinih usluga mogli podići razinu prostitucije, time što bi pokazali malo ukusa, te kada bi bili malo izbirljiviji i zahtjevniji prema svojim dobavljačima usluga. U svakom slučaju zanimljiva ideja.