Nekada su ljude kažnjavali zbog seksa s leđa, "po pasje".
Seksualne prakse odavno su se dijelile na dopustive i nedopustive. I tko je onaj glavni moralni akter, koji je to diktirao? Pročitajte!
Nekada su crkveni autoriteti zapovijedali spolnom praksom, a u današnje dane internetska stranica Intimatemedicine preporučuje toga mnogo više. (jlp)
Seksualnost je kulturno određena praksa
Seksualnost nije nešto što se dešava samo po sebi. Možda mi imamo takav osjećaj, ali svaka stvar ima svoju vlastitu povijest čiji smo dio i mi sami. Na različitim su se mjestima naše Zemlje oblikovali dozvoljeni/dopušteni 
oblici spolnosti, koji su u suprotnosti s onim nedozvoljenim, neuobičajenim praksama, a u raznim se kulturama definiraju na različite načine. Ali svima njima nešto je zajedničko, da "granica između dozvoljenog i nedozvoljenog za muškarce i žene nisu jednake", kaže Bozon.
Kratak skok u antičku seksualnost
U grčkoj je i rimskoj antici, na primjer, ženska spolnost bila ograničena na reprodukciju u okviru braka, dočim si je slobodan, odrastao muškarac smio - pod uvjetom da time ne ugrožava svoj društveni položaj - priuštiti mnogo više seksualnih užitaka. Morao je paziti da ne stupi u odnos s drugim odraslim sugrađanom (ali je to mogao s robom i drugim ženama). Isto su tako postojale zabranjene spolne prakse u kojima je slobodni muškarac igrao pasivnu, žensku ulogu.
Nekada je žena bila mnogo čvršće vezana za kuću. Nije bilo diskutiranja o seksu s neznancem. (jlp)
...a onda je došlo Kršćanstvo
Na zapadu je, među svojim vjernicima, Kršćanstvo svojom restriktivnom seksualnom etikom uspostavilo novo shvaćanje spolne aktivnosti. Ključna je novost bio strog društveni i ideološki nadzor nad spolnom praksom vjernika, koja je od tada morala biti u funkciji apsolutnih, za sve jednakih svetih principa. U prvoj fazi svojeg shvaćanja seksualnosti Kršćanstvo ju je povezalo s putenošću, s grijehom i osudilo nečistost, pohotu i razuzdanost.
Užitak je trebalo potisnuti
Potiskivanje užitka, o čemu govore augustinovi tekstovi iz 5. stoljeća, doveli su do ograničavanja spolne aktivnosti na prokreaciju. Na njenoj su osnovi, od 12. i 13. stoljeća pa nadalje, stvorili nov model kršćanske spolne etike: monogaman i neraskidiv kršćanski brak. Upravo je sklapanje braka bilo najveća žrtva nove spolne etike; usprkos tome što je predstavljao najmanje moguće zlo, još je uvijek je bio obilježen grijehom i pohotom, što su pratili spolni akt.
Kršćanstvo je postiglo to da se o spolnosti nije govorilo "na svakom koraku." A nije bilo ni potrebe, jer oni su ionako već sve rekli. (jlp)
Kako bi spriječili zloupotrebe u bračnoj zajednici, crkveni su kanonici napisali cijeli niz zabrana, a koje su svojim vjernicima izricali tijekom ispovjedi. Na taj su način svećenici spriječavali preljubništvo, a istovremeno kod bračnih parova spolne odnose ograničavali na potrebe reprodukcije.
Kako zabrane izgledaju u praksi?
Buchard de Worms, njemački svećenik iz 11. stoljeća u svom je dekretu "Zakonik zloupotreba" među ostalim je kao prijestupe naveo i slijedeće: "Jesi li se sa svojom, ili bilo kojom drugom ženom pario odostraga, poput pasa?" U tom ćeš slučaju biti kažnjen s deset dana na kruhu i vodi. Jesi li se sa ženom združio tijekom njenog mjesečnog pranja? U tom ćeš slučaju biti kažnjen s deset dana na kruhu i vodi. Jesi li se sa ženom pario nakon što je već začela dijete? Jesi li se sa ženom pario na dan Gospodnji? Sve u svemu zabrane su spolne odnose ograničavale na približno 91 do 93 dana godišnje, a među te dane nisu ubrojeni ženski "nečisti" dani (menstruacije i trudnoće). Vrlo striktno, zar ne? Postoje samo dvije opcije: Ili su ljudi stvarno uvažavali ono što im je svećenstvo naređivalo, ili su na ispovjedi odlazili s figom u džepu.
