Kažnjavanje spolnih prijestopnika: Djeluje li?
Spolne prijestupnike, silovatelje, pedofile zatvaramo u zatvor. Da li se tamo promijene? Počinju li ponavljati svoja kaznena djela? Odgovori vas čekajo u članku....
Oduzimanje slobode već stoljećima ostaje jedini način kažnjavanja. (jlp)
Kažnjavanje ima svoju svrhu
Spolni prijestupi, koji su predmet kaznenog zakona, kažnjavaju se većinom zatvorskom kaznom. Što je veći zločin, veća je kaznan, bolje rečeno, duža. Kazna je naime sjedenje u zatvoru, oduzimanje slobode. Razumije se da kaazna, koliko god bila neprimjerena, ima svoj učinak. U slučaju spolnih prijestupnika, navodi Robert Prentky, direktor istraživanja Justice Resource Institute-a, povratnika na puteve kriminala vrlo je malo. Oko 15 posto ih nakon izdržane kazne opet ponovi svoje kazneno djelo. Ipak taj postotak ne ovisi o dužini kazne. Ovisi o psihičkoj konstituciji pojedinca, njegovoj prošlosti, socijalnim utjecajima i drugim čimbenika, koji su formirali njegovu osobnost. Zato se na tom području već dugo void bitka jesu li ti ljudi bolesni ili pokvareni. Država to jednostavno rješava tako da izbjegne problem i drži se slova zakona. Ne zanima je prvenstveno, zašto su kazneno djelo počinili, nego jesu li ga počinili. Krivo je nepoštivanja zakona i zato ih osudimo.
Zloguki otok Alkatraz. Nekada zatvor nije bio samo prostor za oduzimanje slobode, nego prosto gdje se vodila borba za život (jlp)
Određene metode pomažu
U časopisu „Sexual Abuse: A Journal of Research and Treatment (Vol. 14, No. 2)“ objavljen je izvještaj i opis metode, koja dokazano smanjuje postotak povratnika. Od dva promatrana uzorka postotaak se sa 17,3% smanjio na 9.9%. Promjena u postocima nije velika, što je posljedica ionako niskog postotka povratnika općenito. Ipak je svaki postotak značajan, jer na taj način možemo pomoći pojedincima koji su krenuli stranputicom da se re-integriraju u društvo bez ponavljanja kaaznenih djela. Ovdje značajnu ulogu igra faktor ocjene opasnosti ponavljanja. Kroz određene mehanizme zatvorenik može svojim ponašanjem utjecati na dužinu svoje kazne i time povratak u društvo. Ipak je tu ocjenu vrlo teško dobiti na objektivan način. Iskrenost zatvorenika o emocijama, psihičkim pritiscima, može utjecati na odluku psihologa o njegovom puštanju na slobodu. S druge strane, upravo iskrenost omogućava promjene pojedinca i njegove psihe. Ta iskrenost, koja će pojedincu omogućiti duševni napredak, može služiti kao povod za psihologa da ocijeni kako pojedinac predstavlja puno veću opasnost, nego što ona doista jest.
Za sve koji dvoje u ozbiljnost spolnih prekršaja: pogledajte film Irreversible. I na kraju filma se zapitajte može li kazna u bilo kom trenutku biti jednakovrijedna sa zločinom i donosi li katarzu? (jlp)
Treba pomoći odmah
Iako neki smatraju da su spolni prijestopniki gamad koju treba odmah ukloniti, struka utvrđuje da im je hitno potrebna pomoć. Uglavnom pomoć počinje samo na želju kažnjenika. Ipak bismo morali takvu pomoć ponuditi što prije, ak ako kažnjenik to ne traži. Život u zatvoru nije lagan i ako čovjek želi preživjeti, mora se sukobiti s pritiscima. To kažnjenici naprave tako, da svoju kaznu promijene u nešto što ih je snašlo nepravedno. Svoju krivnju potiskuju, umjesto nje se pokaže ljutnja i otupjelost, izgubljen i izokrenut osjećaj za pravo i krivo. Čovjek koga napadnemo s ljutnjom i agresijom, na nju se najčešće odazove ljutnjom i agresijom. A zatvor je idealno mjesto na kome čovjek do kraja otupi i zamrzi. Zato John Q. LaFond (profesor prava na sveučilištu u Missouriju) na temelju studija preporučuje da rehabilitacija počne odmah, čim kažnjenik prijeđe prag zatvora. Samo tako možemo povećati mogućnost, da kada se iz zatvorenika “preobrazi” u „normalnog“ državljana, ne počini ista kaznena djela. To koristi potencijalnim žrtvama, državnom kaznenom sistemu i ne na kraju i kažnjeniku.
Ako možemo odabrati način koji donosi nešto dobro, zašto bismo kao društvo ustrajali na metodama kažnjavanja iz srednjeg vijeka? Nismo došli daleko kao ljudsko društvo ako svoje odluke još uvijek temeljimo na osjećajima osvete.
