Jesmo li do svoje seksualnosti dovoljno opušteni?

3.04.2012 | Tadej Pačnik

Je li to uopće moguće? Je li to samo neki neostvarivi ideal? Postoji li pravilo kako bi trebali gledati na seksualnost?

Naš odnos prema seksualnosti mješavina je različitih utjecaja. (PhotoXpress)

Pridružite nam se i na Facebooku!

„Naš“ pogled na seksualnost obilježen je obzirom na različite faktore

Naš pogled na seksualnost je rijetko kada zaista naš. Na seksualnost gledamo tako kako na nju gleda većina naše okoline. Neki u tome pretjeruju, neki to odbijaju. Ipak time ne izbjegnu utjecaj pogleda većine, pošto je njihovo odbijanje definirano s većinom. Ljudi volimo čvrste činjenice i razumljiv svijet. Kada je Freud šokirao znanstvenu javnost idejom da nas upravo seksualni nagon čini takvima kakvi jesmo te da je odgovoran za cjelokupni razvoj osobnosti, bilo je teško prihvatiti otkriće. Ali njegove su teze ostale na području znanosti. Znanje i razmišljanje o seksualnosti među običnim smrtnicima prepušteno je području obitelji, crkve, škole. Cijelo vrijeme se u to miješanju različiti utjecaji. Literatura, znanost (biologija, medicina, psihologija, sociologija, antropologija). Naše znanje također raste širenjem i dostupnošću medija, a u zadnje vrijeme ponajviše interneta. Svoj udio pridodajemo također stvaraoci ovog internet portala. Čovjek je bačen u taj bazen znanja, istina, podistina i laži, vjerovanja, nadanja i očaja. Vode ga njegova želja za znanjem, primarna znatiželja te bezbroj kemijskih reakcija u tijelu. Prema informacijama smo premalo kritični, pošto svatko vjeruje nekome izvoru. Djeca roditeljima, vjernici crkvi, racionalisti razumu, romantičari osjećajima, neki knjigama, drugi Discovery Channel-u, treći samo svojim liječnicima, neki ezoteričnom znanju iz drugih kultura. Svoje znanje o seksualnosti crpimo iz mnogih izvora, na jednoj točki se zaustavimo i kažemo, tome ću vjerovati, to mi se čini prihvatljivo.

Poteškoće „znanosti“ o seksualnosti

Svaka znanost započne tako da si izabere temu istraživanja. Znanost o seksualnost si dakle izabere seksualnost te se prilikom slijedećeg koraka zaustavi i zapita što je uopće seksualnost. Je li seksualnost način reprodukcije, niz kemijskih postupaka u našim tijelima? Je li seksualnost izražanje duševne naklonjenosti između dvoje ljudi koji su si obećali vjernost? Je li seksualnost samo seks ili je također i ljubav? Ne mogu napisati sve hipoteze o tome kako bi sve seksualnost mogli definirati, iako se nadam da primjećujete koliko teško je svesti seksualnost na jedan kup. Zato se seksualnošću pomalo bavi svaka znanost. Jedne više, druge manje. Psiholozi su zaključili da su fizičke poteškoće vrlo vjerojatno povezane s duhovnošću. Liječnici su zaključili upravo suprotno. Biolozi seciraju seksualnost, zanima ih samo jedna funkcija. Teolozi razmišljaju o povezanosti svetoga i seksualnosti, antropolozi o utjecaju seksualnosti na kompletnoga čovjeka. Svaka znanost u dobroj namjeri da otkrije nešto u svoju korist i zadovolji znanstvene kriterije uzme jadnu „bludnu“ seksualnost te je raspravlja na svoj način. Područje seksualnosti nema jedinstveni predmet. Nema posebnu metodu raspravljanja. Zato ne može imati poseban status kojega mogu imati druge znanosti.

Kako se snaći u mješavini informacija?

Seksualnost je toliko duboko isprepletena s našim bićem da o njoj ne možemo govoriti objektivno. U te zamke su se uhvatili svi koji su to pokušali, čak i veliki Freud. Njegov odnos prema seksualnosti i ženama se vidi u svakoj zapisanoj rečenici njegovih analiza. Iako je bio daleko ispred svog vremena, bio je njegov bespomoćni rob. Čak i ja i vi, pisajući i čitajući, robovi smo vidokruga vremena. Znamo da je seksualnost namijenjena reprodukciji, istovremeno je opet za to skoro više i ne upotrebljavamo. Znamo što uzrokuje seksualno nasilje, ne znamo ga iskorijeniti, a niti ga prepoznati. Znamo da muškarci imamo penis, žene vaginu i grudi, a na obali se svi zgražamo nad golačima, osobito ako nisu „estetski“. Još uvijek ne znamo da li goli roditelji djeci uzrokuju traume ili ne. Vjerujemo da je monogamija prirodna, iako je zapravo sve osim toga. Ne znamo da li je seksualni odgoj dobar ili loš, kakav utjecaj ima pornografija, koja očito nikome nije erotična, a gleda je sve više ljudi. Ne znamo od kuda izvire naša seksualna orijentacija, što prouzroči prelazak u homoseksualnost. Na svijetu ne postoji čovjek koji bi za to dao ruku u vatru – doslovno. Sve činjenice se iskažu kao mišljenje, kao osobno iskustvo ili približavanje istini. Ako kamen bacimo u zrak, pasti će na pod. To je konačno. U seksualnosti nema nikakve konačnosti. To su kemijske i biološke funkcije, iako seksualnost nitko ne smatra biološkom funkcijom.

Kako se dakle snaći? Iskreni odgovor je: teško. Ali čovjekovo znanje napreduje od zablude do zablude te istovremeno raste. Svaki put znamo više, iako još uvijek ne znamo konačno. Zato ostaje nada u naše znanje te time i odnos prema seksualnosti. Učimo i ostajemo ponizni prema kompleksnosti života.