Intervju s hendikepiranom djevojkom: Volim spolnost!

31.05.2011 | Tjaša Babič

Kako ne bismo samo teoretizirali, odlučili smo obaviti razgovor s hendikepiranom djevojkom. Zanimao nas je, razumije se, prije svega njen stav prema spolnosti.

Kakav će utjecaaj hendikep imati na vaš život, odlučujete vi. (PhotoXpress)

Pridružite nam se i na Facebooku!

Možeš li nam se kratko predstaviti?

Ja sam Eva, imam dvadeset i devet godina i imam urođenu tjelesnu manu, zbog koje pri hodanju koristim štake.

Misliš li da je ta mana utjecala na tvoj spolni život?

Invalidnost je svakako uvjetovala moj život. A utjecaj na spolnost je višeslojan. Od psiholoških do fizičkih zapreka, što sam ih morala naučiti preskočiti.

Možeš li nam objasniti koje psihološke i fizičke zapreke imaš na umu?

Najveće borbe su se u meni događale u razdoblju puberteta. Tamo negdje do dvadesete godine je trajalo dok sam prihvatila svoje tijelo. Vjerojatno priča većine tinejđera. A uvjerena sam da je to kod meene bilo još više izraženo. Nisam prihvaćaalaa svoje tijelo. Također mi nije padalo niti na kraj pameti da bi ga mogao prihvatiti netko drugi. Ali to je razdoblje svakako bilo bogato u mnogim drugim pogledima. Moj unutarnji svijet tada je izuzetno cvao i na neki sam način uspjela u sebi nadoknaditi ono što mi je svakako nedostajalo. No jasno je da voda nikada ne može biti zamjena za mlijeko.

Kako je na to razdoblje utjecala okolina?

Ah, okolina… Potpuno različito. Kod kuće sam inače uvijek imala poticaj i podršku. Ali kada si mlad ,čezneš za potvrđivanjem od strane drugih. Ponekad sam to dobila, ponekad ne. Što je opet normalno. A doživjela sam pun kufer zaštitništva. Toga mi je dosta za cijeli život. Zaštitništvo mi se čini baš jednim od gorih oblika neprihvaćanja. Između ostalog i zato jer mi se čini da ljudi nisu svjesni što čine. I utvrdila sam da nije »kriva« okolina i njeno neprihvaćanje. Najvažnija stepenica u mom razvoju je prihvaćanje same sebe. Kada se to dogodi, okolina nije tako važna. Inače, okolinu možeš zamijeniti, a sam sebe trebaš prihvatiti.

I kada je došlo do tvog prvog spolnog iskustva?

Obzirom na to da se u srednjoj školi nisam otvorila, da sam se zatvorila u neku čahuru i nisam išla na zabave, logično je da se to dogodilo tek nakon srednje škole. Ali stvarno jako brzo nakon upisa na fakultet. No, ako kao prvo spolno iskustvo zanemarimo samozadovoljavanje. A to je bilo, jasno, puno prije toga. Moje su želje i potrebe iste kao kod svih ostalih i pojavile su se kao i kod svakog mladog čovjeka.

Ako dobro shvaćam, odmah nakon srednje škole počeo je tvoj spolni procvat? Prema tome, imala si dečka?

Ne znam inače, bih li to mogla nazvati procvatom. Počela sam s prvim koracima. Ne, nisam imala dečka. Radilo se zapravo o dogovoru. Nisam se željela pretjerano emocionalno vezati. No, ubrzo sam utvrdila da je to besmiselno i taj sam dogovor prekinula. A ubrzo su došle i veze. Obje veze što sam ih imala ubrzo su završile. Obje zbog moje invalidnosti.

Zbog invalidnosti?

Tako mi je bilo rečeno i vjerujem. Život samnom je drugačiji. Inače je život sa svakim drugačiji. Ali druge različitosti su izgleda lakše prihvatljive.

Da li je invalidnost ikada predstavljala zapreku i kod samog spolnog odnosa?

No, zapreku... najveće zapreke nastaju u glavi. Ja sam inače tjelesno ograničena, ali mi to ne predstavlja zapreku u spolnosti. Volim seks. U svim mogućim oblicima. U njemu uživam i s veseljem mu se prepuštam. No, moja je invalidnost više puta u spolnosti predstavljala zapreku drugima. Ne znam jesu li tome kumovale predrasude ili nedostatak mašte. Čovjek, koji se odluči za mene ili neku drugu osobu s hendikepom najprije mora imati otvoreni um i puno opuštenosti i smisla za humor.

Bi li mogla na konkretniji način rastumačiti, kako je tjelesna ograničenost utjecala na spolni odnos? Imaš li možda neku situaciju što si je spremnja podijeliti s nama?

Moja tjelesna ograničenost me je prisilila da razmišljam jako neograničeno. Konkretna situacija ... no, gotovo svaki položaj, koji je poznat I ljudi gar ado prakticiraju, ja moram prilagoditi svojim tjelesnim (ne)sposobnostima.

Rekla si da voliš seks. Što ti seks pruža?

Kao vjerojatno svakome, seks je za mene izuzetno opuštanje. Kako psihičko, tako i fizičko opuštanje. Seks mi omogućava da otplovim iz tijela. Za vrijeme seksa zaboravim na bolove. Vjerojatno stvarno nestanu. Volim seks i u njemu uživam i zato jer se tu mogu doista ponašati stvaralački. A ponekad, kada nešto ne uspije baš kako sam zamislila, također se pošteno nasmijem. S prvim spolnim iskustvima sam također počela prihvaćatoi svoje tijelo te sam se psiho- fizički oslobodila.

Kako bi ocijenila svoju spolnost?

Mislim da je moja spolnost za mene više ispunjavajuća nego za mnoge. Svoju bih spolnost ocijenila kao ugodnu, veselu, zanimljivu, burnu, ponekad čak pospanu.

Možda još završne riječ?

Samo to da neka se ljudi koji imaju neki hendikep u životu ne ograničavaju. No, isto vrijedi i za one koji nemaju tjelesni hendikep. A kakav će biti utjecaj određenih čimbenika na vaš život, to je vaša odluka.