Da li je spolni odgoj doista zadaća medija?
Kada smo dovoljno veliki da potražimo informacije o seksu na internetu, već je prekasno da promijenimo naš pogled na spolnost.
Čitanje savjeta što nam nude časopisi može nadopuniti naše poznavanje spolnosti. (jlp)
Spolnost je još uvijek tabu. Sudeći po objavljivanju spolnosti u javnim glasilima to se inače ne može zamijetiti, ali se može vidjeti ako se udubimo u spolnost, kako se ona manifestira u obiteljima, partnerskim odnosima, razgovorima među prijateljima. Spolnost lišena ekskluzivnosti, kojom je često ukrašena, uvijek je područje koje većini ljudi zadaje glavobolje. Ekskluzivni i otvoreni napisi o seksu ne donose drastične promjene u međuljudske odnose i istinske promjene na najintimnijoj razini spolnosti.
Moć sredstava javnog priopćavanja pri detabuiziranju spolnosti
Svaki pojedinac može najviše napraviti za detabuizaciju seksa. Danas se čini da smo odgoj i rasprave (o spolnosti) prepustili u ruke društva. Prepuštanje uzdi u ruke društva, škole, liječnika i sredstava javnog priopćavanja je neprihvatljivo. Medijima se obraćaju roditelji u nadi da će oni odigrati ulogu roditelja. Mediji imaju neki utjecaj na čovjekovo shvaćanje - kako pozitivno, tako i negativno. Negativan utjecaj medija ne znači samo pristup pornografiji ili opasnost da pedofilija uđe u domove preko interneta, što su najčešće brige roditelja. Negativna može biti svaka informacija koju dijete dobije ukoliko nema pritom i odgovarajućeg odgoja od strane roditelja. Govorenje o seksu u sredstvima javnog priopćavanja može naravno biti dobar način nadopune onoga što naučimo u obitelji, ali ne može biti zamjena.
Načešće utipkavana riječ na internetu je seks. (jlp)
Mediji mogu širiti poruke, osvještavati, a već nešto teže odgajati kada je u pitanju seks. Sredstva javnog priopćavanja vode besmislen rat kada je riječ o pogrešnom odnosu čovjeka prema seksu. Najveća su prepreka mijenjanju odnosa prema spolnosti međuljudski odnosi i općenito odnos čovjeka prema svom tijelu i svemu što mu ono pruža. Unatoč tome da su mediji uvijek snažniji izvor informacija kome se obraća sve veći broj ljudi i mnogi upozoravaju na njihov štetan utjecaj, taj utjecaj ne može nadmašiti ono što nam roditelji i naša šira socijalna sredina ugrade već u najranijem djetinjstvu. Utjecaj medija na spolnost je prije svega na društvenoj razini. Mediji oblikuju javno mišljenje, no teško prodiru u intimu. Na bazi medija ne možemo krojiti svoj intimni život. Mediji nas ne mogu odgojiti, ne mogu nas naučiti kako doći do spolnostii odnosa kakve možemo vidjeti u nekim "srcedrapateljnim" filmovima. Mogu nam dati bitne informacije, ideje i savjete, a za formiranje mišljenja i prihvaćanje sebe kao spolnog bića u najvećoj je mjeri odgovorno društvo. Kada smo dovoljno veliki da potražimo informacije o seksu na internetu, već je naime prekasno da bitno promijenimo naš pogled na spolnost.
Zabraniti televiziju, internet, novine?
Jedini put da smanjimo utjecaj medija koji je zadnje vrijeme nekako preuzeo ulogu učitelja spolnog odgoja jest taj da ih zabranimo ili da zabranimo svako spominjanje spolnosti u sredstvima javnog priopćavanja? Djeca i tinejdžeri će unatoč tome uvijek iskopati podatke o spolnosti- najviše će se okrenuti vršnjacima. Jesu li vršnjaci bolji izvor informacija? Zabrana rijtko kada postiže željene rezultate. Tako i zabrana spolnosti nema smisla ako roditelji ne uspiju prekinuti vlastite zadrške i ne počnu sami usmjeravati i odgajati djecu na način da budu sposobna donositi odgovorne i razumne odluke.
