Intervju: "Nisam dopustila da mi sterilizacija uništi život!"

Razgovarali smo s 26 godišnjom ženom, koja je sa 18 godina bila sterilizirana i zato nikada neće moći imati djecu.

 

 

Također zbog sterilizacije ne gledam na sve stvari kao da se razumiju same po sebi, pa u njima više uživam, više im se veselim. (PhotoXpress)

 

Pridružite nam se i na Facebooku!

 

S 26 godina starom Nives razgovarali smo o sterilizaciji. Sterilizacija može biti posljedica osobne odluke, a do nje može doći i zbog medicinskih razloga. U oba slučaja sterilizacija ostavlja psihološke posljedice. Razgovarali smo sa srčanom bolesnicom, kojoj je još prije osam godina učinjena sterilizacija.

Koliko si imala godina kada je izveden zahvat sterilizacije?

Imala sam gotovo 18 godina. Bilo je to prije proslave mog 18. rođendana.

Čini li ti se da je tvoja dob u kojoj je došlo do sterilizacije utjecala i na tvoje shvaćanje i prihvaćanje onoga što se događalo?

Da, svakako. Tada nisam razmišljala, kako bih rado imala dijete. Uopće nisam razmišljala o ničemu, dok nisam zanijela. Tada sam bila balavica, moj je život bila zabava, a ne razmišljanje o djeci. Čini mi se da je vrijeme od ključnog značaja. Važno je koliko si star, imaš li partnera, planiraš li dijete. Danas bi mi bilo mnogo teže donijeti tu odluku. Abortirati dijete koje bi možda bilo željeno i planirano i istovremeno napraviti sterilizaciju.

Koje su okolnosti dovele do sterilizacije?

Uzrok sterilizacije kod mene je moja urođena velika srčana mana. Ne bih mogla podnijeti trudnoću. Čak ako bih preživjela trudnoću, porod bi za mene bio vrlo rizičan. Ne samo za mene nego i za dijete. Zbog te srčane mane u krvi imam premalo kisika i zato kod mene postoji veća opasnost nastanka krvnih ugrušaka, pa stoga niti kontracepcijske tablete kao oblik zaštite ne bi mogle doći u obzir.

A povod je bila nenadana trudnoća. Tek kada sam otišla u bolnicu s namjerom da abortiram dijete, liječnici su mi rastumačili sve opasnosti koje bi mi prijetile tijekopm trudnoće. Ne znam kako mi to nisu rekli već ranije. Sterilizacija bi za mene inače u svakom slučaju bila neizbježna, no ipak bi bilo drugačije da sam se na to mogla malo više pripremiti. No, s druge sam strane zahvalna što se sve dogodilo prilično na brzinu.

Da li je odluka na zahvat bila tvoja ili ju je donio netko drugi (roditelji, liječnici)?

Odlučili smo nekako svi zajedno. Ako to uopće mogiu nazvati odlukom. Svi smo zajedno razgovarali. Za mene naprosto nije bilo drugog rješenja. Niti jedna kontracepcija nije tako pouzdana. A slučajne greške (abortusi) za mene mogu biti pogibeljni. Liječnici su smatrali kako nema drugog puta i ja sam se s njima složila.

Sterilizacija je vrlo intimna odluka, koja može značajno obilježiti daljnji životni put. Kakvu je ulogu i značaj tada imala obitelj? Koliko ti je značila potpora obitelji? Da li je umiješanost obitelji značila dodatni pritisak ili olakšanje?

Za mene je umiješanost obitelji svakako značila olakšanje. No ne odmah. Na početku su reakcije bile prilično burne, jer je tu bila i trudnoća i abortus i morali su se sukobiti i sa time. Inače su se ubrzo uklopili u situaciju, jer im (nam) nije drugo preostalo.

I kakav je danas život? Imaš partnera?

Da, razumije se da imam partnera. Već smo sedam godina zajedno. Upoznali smo se ubrzo nakon toga.

Jesi li partneru odmah rekla da si sterilizirana i da nećete nikada imate djecu ili si pričekala dok nisi vidjela koliko je veza čvrsta?

Vrlo sam mu brzo rekla.Ako se dobro sjećam, nakon četiri mjeseca. Rekla sam, jer sam otvorena osoba, jer sam željela da zna i jer sam naprosto bila luda za njim i preko ušiju zaljubljena. A u takvoj je situaciji svatko uvjeren da za ljubav ne postoje zapreke. Činilo mi se kako bi bilo pošteno da zna, a i ja sam se nakon toga bolje osjećala.
Danas mi se to niti ne čini tako velika stvar. Ja znam da je samnom zbog mene i čak kada bih bila s nekim drugim mislim da bi bilo tako. Ako ne, jednostavno bih otišla iz te veze. Razloga za prepirku i kraj može biti puno. Obično je riječ o potpuno banalnim stvarima. Ako te netko voli, niti to ga neće omesti u ljubavi. A ako nje nema, sitnica može biti dovoljna za razlaz.

Čini li ti se da to ima neki posebaan utjecaj na vašu vezu? A na spolnost- na kakav način utječe na spolnost?

Ah, seks je opušteniji. Ne treba brojiti "one dane", paziti, kupovati kondome...
A veza...da, ponekad smo oboje malo žalosni zbog toga. On mi niti ne kaže ništa. Ali znam da oboje imamo trenutke kada nam padne na pamet »kako bi bilo, kada bismo mogli imati djecu«. Mislim da smo oboje dovoljno realni da ne ostajemo dugo na tim mislima. To su stvari na koje naprosto nemamo utjecaj. Zbog toga se ništa manje ne volimo, možda smo čak još više povezani.

Koju bi poruku mogla uputiti onima koji još ne razmišljaju kao ti, koji su možda upravo obavili zahvat, ili je on već daleko iza njih ali se s time ne mogu pomiriti?

Vjerujem da nekoga neka stvar pogodi jače, a druge manje. Pa pogodilo je i mene, ali vrijeme zacjeljuje sve rane. Općenito nisam osoba koja bi plakala nad svojom sudbinom. Značajan je pozitivizam, što ga svatko mora naći u sebi. Mene je možda hrabrilo to što nisam sama kriva, jer nisam sama odabrala taj put. Pomoglo mi je što me nisu osuđivali roditelji, liječnici i općenito okolina. Čak i da je sterilizacija bila posljedica odluke, čini mi se da nije na mjestu osuda niti nisu potrebni osjećaji krivnje, jer takva odluka niti slučajno nije jednostavna i nitko je ne prihvaća lako. Ponekad te neke situacije u životu prisile da ne vidiš stvari kao da se same po sebi razumiju. Svijet doista možemo doživjeti u ljepšim bojama, samo mu to moramo dozvoliti.

 

Baš sve o seksu - klik na Enciklopediju seksualnosti!

 

 

---