Predstavljamo erotske knjige: Opasne veze

7.09.2011 | Z. J.

Prema jednoj od najpoznatijih knjiga na svijetu Opasne veze je bilo snimljeno nekoliko vrućih filmova i TV serija.

Scena iz adaptacije Opasnih veza u američkoj suvremenosti. (jlp)

Pridružite nam se i na Facebooku!

Promiskuitetno visoko društvo krajem 18. stoljeća

Roman Pierrea Choderlosa de Laclosa otkriva erotske spletke aristokrata sa kraja 18. stoljeća. Opasne veze, Les liaisons dangereuses, jedna je od najpoznatijih knjiga na svijetu. Prema ovom je predlošku snimljeno nekoliko filmova, radijskih i televizijskih serija, priredili su ga za operu, balet i naravno dramu. Laclosa uspoređuju čak sa zloglasnim markizom de Sadom. U romanu se kroz pisma više likova otkrivaju ljubavne spletke i razvrat, što si ih dozvoljavaju pokvareni aristokrati. Visoko društvo predstavlja kao izrazito promiskuitetno, prave ljubavi nigdje nema, a o vjernosti da ni ne govorimo.

Zla zavodnica

Dopisuje se više ljudi, ali niti drže u rukama Markiza de Merteuil i Vikont de Valmont, suparnici-suradnici-ljubavnici. Drugi su u njihovim rukama kao marionete i njihova pisma služe jedino kao dodatna ilustracija njihovih djela: zavođenja, osvete, zlobe. Seks koriste kao oružje za ponižavanje i degradaciju drugih.

Fragonardova ilustracija 10. pisma (1796).

Markiza de Merteuil želi se osvetiti svom bivšem ljubavniku tako da mu „pokvari“ obećanu nevjestu – pokvari mu je naravno sa seksom, pri čemu najprije želi iskoristiti mladića, što ga mala Cecilija de Volanges voli, ali ovaj plan pada u vodu. Ali ponudi se još bolji: vikont de Valmont. Markizin ljubavnik ne smije dobiti djevičansku nevjestu, odlučila je markiza, ali ne samo to, već i da Cecilija što razuzdanija uđe u brak.

Vikont de Valmont se zabavlja sa Cecilijom, a ujedno se trudi pridobiti srce uzorno vjerne predsjednice de Tourvel. U tom nastojanju se zaljubi u nju, na što je njegova suradnica i suparnica u ponižavanju svojih ljubavnika ljubomorna. Markiza tako počne spletkariti također i protiv njega, što oboje odvede u propast.

Fragonardova ilustarcija 44. pisma (1796).

Erotikom nabijena atmosfera

Zanimljiva su razmišljanja o prirodi muške i ženske ljubavi: “I konačno je ova isključiva naklonost prema samo jednoj osobi, što je tako tipično za ljubav, kod muškarca samo nekakav izbor, u najboljem slučaju sredstvo za pojačavanje užitka, što bi ga neki drugi užitak možda naprosto oslabio, a ne spriječio - međutim kada se kod žena radi o dubokom osjećaju, što zatire svaku drugu požudu i čak je snažniji od prirode i od nje tako neovisan, to ženama daje samo osjećaj gađenja i gnušanja čak i ondje, gdje bi se morala roditi požuda”.