Filmovi koje morate pogledati 1.dio: Posljednji tango u Parizu
Ljeto je vrijeme za gledanje dobrih erotskih filmova. Predstaviti vćemo vam one koji su nesumnjivo vrijedni vaše pozornosti.
Budući da je serija članaka o erotskim fiolmovima koje ne smijete propustiti tek na početku, čini nam se u redu da je započnemo prema svim pravilima pristojnosti. S klasikom Posljednji tango u Parizu, što ga je 1972. godine snimio Bernardo Bertolucci.
Film, kome nije bilo neugodno
Posljednji tango u Parizu je film, kome nije neugodna baš niti jedna stvar koje se prihvati. I što je još zanimljivije, film koji unatoč tome djeluje kao duboka studija seksualnosti, o kojoj se i danas tek rijetki usuđuju glasno dovoriti. Istina je, Posljednji tango u Parizu je film zbog koga nam je neugodno. Neugodno zato što smo ga gledali. Ako naime priznamo da smo vidjeli Posljednji tango u Parizu, s nama nije sve u najboljem redu. Osobito ako možda izjavimo da nam se svidio. I pozor, Posljednji tango u Parizu podnosi cijeli niz direktnih, perverznih, oštrih i eksplicitnih sekvenci, što mu ne smeta da unatoč tome bude apsolutno majstorsko djelo. Upravo je to nevjerojatno dostignuće. Upravo ga to izdvaja od ostalih filmova, koji su pomoću takvih scena hvatali samo pozornost i gledatelje. Sve su te scene naime samo dodatak. Samo razlog za duboki patološki odnos, gdje muškarac i žena - istina - samo seksaju, ali ipak pokazuju i vrašku dozu psihološke povezanosti i uvjerljivu studiju takvog odnosa. Klasika sedme umjetnosti, što su je mnogi kritičari svrstali na ljestvicu najboljih filmova svih vremena.
Bez Marlona Branda film ne bi bio ono što jest
Jasno, kada Tango ne bi imao Marlona Branda, stvar bi bila drugačija. Posebno kada bi njegovu ulogu igrao neki nepoznati glumac. Upravo s Brandom sve one primitivno prljave rečenice i perverzni postupci dobivaju na značenju. Također zato što se radilo o najvećem i najpoštovanijem glumcu svih vremena. I pazite, Brando pokaže čak svoju ogoljelu stražnjicu. I to učini tako da mu vjerujemo - tako da bi čak i njegova rit zaslužila oskara. Baš je ta scena zbunila moraliste, koji su okretali glave, što je razumije se glupost, jer je Brando i na taj način izvrsno uhvatio suštinu svog lika. Suštinu muškarca kome se fućka za pravila i važno mu je samo to da se sam osjeća dobro. Brando naime igra čovjeka od 45 godina punog gorčine, čija je žena upravo počinila krvavo samoubojstvo, a Maria Schneider je mlada djevojka, koja bi se trebala udati za nejkog dosadnog filmaša. Sretnu se u Parizu, slučajno unajme stan bez namještaja, počnu seksati sto na sat, a on postavlja pravila kojih se moraju pridržavati.
Samo seks i još jednom seks
Brez imena, prošlosti i bez osjećaja. Samo goli seks i tjelesna naslada. Damica prihvaća igru, a flert se brzo mijenja u pravu opsesiju. Unatoč tome što je on uvredljiv, prostački i bezobrazan te da je analno gotovo siluje, ona se uvijek iznova vraća u unajmljeni stan i daje mu svoje tijelo. Patologija, da joj nema premca. Gotovo mazohističko uživanje u podređenom položaju, koji mladu djevojku snažno privlači i uzbuđuje. Doista prožive i nekoliko simpatičnih trenutaka, ali on uvijek pokvari stvar svojim prostaštvom, što ga vjerojatno izražava samo zato jer se boji svojih osjećaja. Njih naime namjenjuje samo svojoj mrtvoj ženi, kada se kao dijete rasplače nad njenim truplom, što je zapravo vrhunac filma. Dobro ste pročitali - film koji ima tako puno eksplicitnih seksualnih prizora najbolji je u ozbiljnom trenutku. U trenutku, kada na svjetlo dana izlaze bar potisnuti osjećaji i kada Marlon Brando opet dokaže da je možda doista najbolji glumac na svijetu.
Kada ju je uzeo analno, promijenio se
Nećete vjerovati, no upravo analni seks mijenja njegov opogled na situaciju. Upravo nakon analnog seksa Brando se zaljubi i prekrši sva pravila što ih je postavio. Počne joj govoriti o svojoj prošlosti, opterećivati je pričama o ozbiljnoj vezi, vjenčanju i još ponečem. Za nju je sve to razumije se prekasno, jer ju je i toliko puta prije grubo odbio u svemu što je bilo povezano s osjećajima. Sada je ona glavna, sada vrijede njena pravila. Sada je ona muškarac, a on žena. Vrlo slično filmu Devet i pol tjedana, što bi ga mogli proglasiti Posljednjim tangom u Parizu 14 godina kasnije. Ako kažemo da je riječ o filmu o muškarcu i ženi, koji se pokušavaju ponašati poput međunožja, ali im to ne uspije najbolje, ne propuštamio nište. On želi biti samo penis, ona samo vagina. A kada ne uspije, jasno da puca.
Brando si je iste godine povećao slavu još ulogom u Kumu, dok je Maria Schneider pala u mješavinu kriza i katastrofa, u kojima je vladala droga, slomovi živaca i seksualna zbunjenost. Kada bismo je smatrali rezervnom verzijom Brigitte Bardot, ne bismo puno pogriješili. Upravo je zbog toga žalosno što je Tango bio doista njen jedini i posljednji tango. Jedina spomena vrijedna uloga, nakon koje joj nije bilo suđeno da unovči instant slavu. Imala je dvadeset godina, glumila je uz Marlona Branda, a film je postao jedan od najkontraverznijih i najrazvikanijih cjelovečernjih filmova svih vremena. Ništa čudno da se otkačila i da više nije dobila nikakvu pravu ulogu.
Scena s maslacem djelovala je i na ovdašnje ljude
Posljednji tango u Parizu je prilikom dolaska u kinodvorane razumije se šokirao cijeli svijet i Brandu i Bertolucciju donio nominacije za oskara. Snažno je uspio i financijski, jer je bio šesti najgledaniji film godine u SAD i u Engleskoj. Na pitanje da li je Brandu doista dozvolila analni seks, Maria Schneider i danas odgovara: “Ne mogu vjerovati da ste me tako nešto uopće pitali. Mislite li da sam porno glumica” Pa ipak, u svojim uspomenama je zapisala da ju je režiser jako izmanipulirao i da mu sigurno ne bi stisnula ruku kada bi ga ikada srela.
Medijska pozornost nakon Posljednjeg tanga u Parizu za nju je bila pretvrdi orah, jer je čak završila u umobolnici. Tada je nastala i ona znamenita slika iza rešetaka, gdje je pozirala sa svojom ljubavnicom, a nakon što su prošle godine, objasnila je da su je drogirali i namjerno podmetnuli novinarima. Budući da je bila na dnu, propustila je uloge u filmovima o Isusu iz Nazaretha, Taj mračni predmet požude i Caligula. Poznavatelji razumije se priču tumače potpuno drugačije i tvrde da je bila u umobolnilci zbog velikih psihičkih poteškoća svoje ljubavnice, koja ju je htjela imati pored sebe. Na pitanje da li je imala nešto s Brandom, uvijek je odgovarala da su to samo glasine i da je Marlon u golišavim scenama bio još stramežljiviji nego ona. Za vrijeme snimanja je zbog prevelikog umora izgubila cijelih deset kilograma, a u novčanik je dobila samo sitnih 2000 dolara. Imate pravo, filmski svijet se dijeli na razdoblje prije i razdoblje nakon Posljednjeg tanga u Parizu. Filma, koji je na ovaj ili onaj način obilježio i ovdašnje ljude, koji su razumije se, na maslac počeli gledati potpuno drugačije.
3.80 (10 gl.)
