Peyroniejeva bolest je stečeni poremećaj vezivnog tkiva penisa koji karakterizira stvaranje fibroznih plakova unutar ovojnice erektilnih tijela, poznate kao tunica albuginea. Posljedica tih promjena jest smanjena elastičnost zahvaćenog dijela penisa, zbog čega tijekom erekcije dolazi do njegove zakrivljenosti, skraćenja ili deformacije. Kod mnogih muškaraca bolest može biti praćena bolovima tijekom erekcije, poteškoćama pri spolnom odnosu te razvojem erektilne disfunkcije.
Iako je Peyroniejeva bolest prvi put opisana još u 18. stoljeću, njezin točan uzrok i danas nije u potpunosti razjašnjen. Smatra se da nastaje kao posljedica nepravilnog cijeljenja sitnih ozljeda tunice albuginee kod genetski predisponiranih osoba. Zahvaljujući napretku dijagnostičkih metoda i boljem razumijevanju procesa nastanka ožiljnog tkiva, danas se bolest može ranije prepoznati i liječiti nego prije nekoliko desetljeća.
Što je tunica albuginea?
Kako bi se razumio nastanak Peyroniejeve bolesti, potrebno je poznavati osnovnu anatomiju penisa.
Glavninu penisa čine dva kavernozna tijela (corpora cavernosa) koja su odgovorna za erekciju. Svako od njih obavijeno je čvrstom ovojnicom od gustog vezivnog tkiva koja se naziva tunica albuginea. Tijekom erekcije ova ovojnica omogućuje ravnomjerno širenje erektilnog tkiva te pomaže zadržavanju krvi unutar kavernoznih tijela.
Kod Peyroniejeve bolesti dio tunice albuginee zamjenjuje se neelastičnim fibroznim ožiljnim tkivom. Budući da se ožiljak ne može rastezati jednako kao zdravo tkivo, penis se tijekom erekcije savija prema strani na kojoj se nalazi plak.
Kako nastaje Peyroniejeva bolest?
Najprihvaćenija teorija govori da bolest nastaje nakon ponavljanih mikrotrauma penisa. Takve ozljede mogu nastati tijekom spolnog odnosa, intenzivne seksualne aktivnosti ili drugih mehaničkih opterećenja. Kod većine muškaraca sitna oštećenja zarastaju bez posljedica, ali kod osoba s genetskom sklonošću dolazi do pretjeranog stvaranja kolagena i razvoja trajnog fibroznog plaka.
Tijekom procesa cijeljenja aktiviraju se fibroblasti koji stvaraju velike količine kolagena tipa I i III. Istodobno dolazi do poremećaja razgradnje vezivnog tkiva, zbog čega se razvija zadebljanje tunice albuginee. S vremenom plak može postati tvrđi, a kod dijela bolesnika dolazi i do njegove kalcifikacije.
Bolest obično prolazi kroz dvije faze. U aktivnoj ili upalnoj fazi plak još nastaje i mijenja svoju veličinu, a bol tijekom erekcije često je izraženija. Nakon nekoliko mjeseci ili dulje bolest ulazi u stabilnu fazu u kojoj se zakrivljenost uglavnom više ne pogoršava, ali deformacija penisa ostaje trajna.
Tko ima povećan rizik od razvoja bolesti?
Peyroniejeva bolest najčešće se dijagnosticira kod muškaraca između 40. i 70. godine života, iako se može pojaviti i ranije. Smatra se da je stvarna učestalost veća od broja dijagnosticiranih slučajeva jer mnogi muškarci zbog srama ne potraže liječničku pomoć.
Veći rizik razvoja bolesti povezan je s određenim čimbenicima. Dob je jedan od najvažnijih jer se elastičnost vezivnog tkiva postupno smanjuje tijekom starenja. Genetska predispozicija također ima važnu ulogu, a Peyroniejeva bolest češće se javlja kod muškaraca koji imaju Dupuytrenovu kontrakturu, bolest vezivnog tkiva šake.
Povećani rizik opaža se i kod osoba sa šećernom bolešću, arterijskom hipertenzijom, aterosklerozom, pušenjem te nakon kirurških zahvata na prostati ili zdjelici. Ove bolesti mogu nepovoljno djelovati na mikrocirkulaciju i procese cijeljenja tkiva.
Najčešći simptomi
Prvi simptom koji mnogi muškarci primijete jest bol tijekom erekcije. Ona je najizraženija u početnoj fazi bolesti i postupno se smanjuje kako upalni proces prelazi u stabilnu fazu.
Najkarakterističniji znak bolesti jest zakrivljenost penisa tijekom erekcije. Zakrivljenost može biti prema gore, dolje, lijevo ili desno, ovisno o položaju fibroznog plaka. Kod nekih muškaraca razvija se složenija deformacija, poput suženja srednjeg dijela penisa (“efekt pješčanog sata”) ili lokalnog udubljenja.
Kako bolest napreduje, mnogi bolesnici primjećuju skraćenje penisa. Do toga dolazi zato što ožiljno tkivo ograničava normalno rastezanje tunice albuginee tijekom erekcije.
Kod dijela muškaraca razvija se i erektilna disfunkcija. Uzrok može biti kombinacija poremećene cirkulacije unutar erektilnog tkiva, mehaničke deformacije penisa i psiholoških čimbenika poput straha od boli ili spolnog odnosa.
Kako se postavlja dijagnoza?
Dijagnoza se u većini slučajeva temelji na razgovoru s pacijentom i urološkom pregledu.
Liječnik procjenjuje trajanje simptoma, prisutnost boli, promjene zakrivljenosti i eventualne poteškoće tijekom spolnog odnosa. Palpacijom penisa često se može napipati tvrdi fibrozni plak ispod kože.
Kako bi se preciznije procijenio stupanj deformacije, liječnik može preporučiti fotografije penisa tijekom erekcije snimljene kod kuće ili izazvati erekciju tijekom pregleda primjenom odgovarajućih lijekova.
Jedna od najvažnijih dijagnostičkih metoda jest ultrazvučni pregled penisa, osobito ultrazvuk s Dopplerom. Ova pretraga omogućuje prikaz fibroznog plaka, procjenu njegove veličine, eventualne kalcifikacije te procjenu arterijske i venske cirkulacije, što je osobito važno kod muškaraca koji imaju erektilnu disfunkciju.
Može li Peyroniejeva bolest nestati sama?
Kod manjeg broja muškaraca može doći do djelomičnog spontanog poboljšanja simptoma, ali potpuni nestanak fibroznog plaka nije čest. Kod većine bolesnika zakrivljenost ostaje ista ili se tijekom aktivne faze postupno pogoršava prije nego što se stabilizira.
Zbog toga se preporučuje pregled kod urologa čim se primijete prve promjene, osobito ako zakrivljenost postaje izraženija ili otežava spolni odnos.
Mogućnosti liječenja
Odabir liječenja ovisi o fazi bolesti, stupnju zakrivljenosti, prisutnosti erektilne disfunkcije i utjecaju bolesti na kvalitetu života.
U početnoj fazi liječnik može preporučiti konzervativni pristup. Kod pojedinih bolesnika koriste se lijekovi koji se ubrizgavaju izravno u plak, s ciljem smanjenja njegove čvrstoće i poboljšanja zakrivljenosti. U određenim slučajevima primjenjuju se i trakcijski uređaji koji postupnim istezanjem mogu pridonijeti smanjenju deformacije.
Dodaci prehrani i različiti oralni pripravci često se reklamiraju kao terapija za Peyroniejevu bolest, ali za većinu njih ne postoje dovoljno kvalitetni znanstveni dokazi koji bi potvrdili njihovu učinkovitost.
Kada je potrebna operacija?
Kirurško liječenje razmatra se kod muškaraca kod kojih je bolest stabilna najmanje nekoliko mjeseci, zakrivljenost onemogućuje spolni odnos ili konzervativno liječenje nije bilo uspješno.
Postoji nekoliko kirurških tehnika. Kod blažih deformacija može se primijeniti zahvat kojim se skraćuje suprotna strana penisa kako bi se postiglo izravnavanje. Kod izraženijih deformacija uklanja se ili djelomično oslobađa plak te se defekt prekriva presatkom. Kod muškaraca koji uz Peyroniejevu bolest imaju tešku erektilnu disfunkciju može se razmotriti ugradnja penile proteze.
Izbor kirurške metode ovisi o stupnju zakrivljenosti, duljini penisa, erektilnoj funkciji i individualnim očekivanjima pacijenta.
Psihološki utjecaj bolesti
Peyroniejeva bolest ne utječe samo na anatomiju penisa nego i na psihološko zdravlje. Mnogi muškarci razvijaju osjećaj srama, smanjeno samopouzdanje, anksioznost ili izbjegavaju spolne odnose zbog straha od boli ili negativne reakcije partnera.
Kod izraženijih psiholoških tegoba razgovor s psihologom ili seksualnim terapeutom može biti važan dio cjelokupnog liječenja.
Kada se preporučuje pregled kod urologa?
Liječnički pregled preporučuje se čim muškarac primijeti novu zakrivljenost penisa, tvrdu kvržicu ispod kože, bol tijekom erekcije ili poteškoće pri spolnom odnosu. Rana dijagnostika omogućuje praćenje razvoja bolesti i pravodobno planiranje liječenja prije nego što deformacija postane trajna.
Zaključak
Peyroniejeva bolest kronični je poremećaj vezivnog tkiva koji nastaje zbog stvaranja fibroznog plaka unutar tunice albuginee penisa. Posljedica su zakrivljenost, skraćenje penisa, bol tijekom erekcije i, kod dijela bolesnika, erektilna disfunkcija. Iako se bolest rijetko povlači spontano, suvremene dijagnostičke metode omogućuju rano prepoznavanje promjena, a dostupne konzervativne i kirurške terapije mogu značajno poboljšati funkciju penisa i kvalitetu života. Pravodobni pregled kod urologa ključan je za postavljanje točne dijagnoze, razlikovanje Peyroniejeve bolesti od drugih uroloških stanja i odabir najprikladnijeg oblika liječenja.