Infekcije mokraćnog sustava (IMS) među najčešćim su bakterijskim infekcijama u općoj populaciji te predstavljaju značajan javnozdravstveni problem zbog svoje učestalosti, sklonosti ponavljanju i mogućnosti razvoja komplikacija ako se ne prepoznaju i ne liječe na vrijeme. Iako su znatno češće kod žena zbog anatomskih karakteristika mokraćnog sustava, mogu se javiti u bilo kojoj životnoj dobi i kod muškaraca, djece te starijih osoba.
Mokraćni sustav sastoji se od bubrega, mokraćovoda, mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi. Njegova osnovna funkcija jest filtracija krvi, održavanje ravnoteže tekućina i elektrolita te izlučivanje otpadnih produkata metabolizma putem mokraće. U normalnim okolnostima mokraćni sustav iznad razine mokraćne cijevi sterilan je, odnosno ne sadrži mikroorganizme. Infekcija nastaje kada bakterije ili, rjeđe, drugi uzročnici uspiju nadvladati prirodne obrambene mehanizme organizma i kolonizirati mokraćni sustav.
Kako nastaju infekcije mokraćnog sustava?
U najvećem broju slučajeva infekcije nastaju uzlaznim putem. Bakterije koje se prirodno nalaze na koži ili u području oko anusa dospijevaju do mokraćne cijevi, nakon čega se mogu proširiti prema mokraćnom mjehuru, a u težim slučajevima i do bubrega. Više od 80 % svih izvanbolničkih infekcija uzrokuje bakterija Escherichia coli, koja je sastavni dio normalne crijevne mikrobiote, ali u mokraćnom sustavu može izazvati upalu.
Osim bakterije Escherichia coli, infekcije mogu uzrokovati i druge bakterije poput Klebsiella pneumoniae, Proteus mirabilis, Enterococcus faecalis ili Staphylococcus saprophyticus, osobito kod bolesnika s kroničnim bolestima, nakon uroloških zahvata ili tijekom bolničkog liječenja.
Razvoj infekcije ovisi o ravnoteži između virulentnosti mikroorganizama i obrambenih mehanizama domaćina. Normalan protok mokraće, zaštitna sluznica mokraćnog sustava, lokalni imunološki odgovor i pravilna funkcija mokraćnog mjehura predstavljaju prirodnu zaštitu od razvoja infekcije.
Zašto su infekcije češće kod žena?
Žene imaju anatomski kraću mokraćnu cijev nego muškarci, zbog čega bakterije lakše dospijevaju do mokraćnog mjehura. Dodatni čimbenici koji mogu povećati rizik uključuju spolnu aktivnost, trudnoću, promjene hormonskog statusa nakon menopauze te određene metode kontracepcije, poput dijafragme ili spermicida.
Procjenjuje se da će velik dio žena barem jednom tijekom života razviti infekciju mokraćnog sustava, dok će se kod dijela njih infekcije povremeno ponavljati.
Infekcije mokraćnog sustava kod muškaraca
Kod muškaraca su infekcije rjeđe u mlađoj životnoj dobi zahvaljujući duljoj mokraćnoj cijevi i antibakterijskim svojstvima sekreta prostate. Međutim, nakon pedesete godine života rizik postupno raste, ponajprije zbog povećanja prostate koje može otežati potpuno pražnjenje mokraćnog mjehura.
Zaostajanje mokraće stvara povoljne uvjete za razmnožavanje bakterija te povećava mogućnost razvoja infekcije. Dodatni čimbenici rizika uključuju bubrežne kamence, suženje mokraćne cijevi, neurološke bolesti koje utječu na mokrenje, kateterizaciju mokraćnog mjehura te kronične bolesti poput šećerne bolesti.
Kod muškaraca infekcija mokraćnog sustava često zahtijeva detaljniju dijagnostičku obradu jer može biti povezana s poremećajima mokraćnog sustava ili bolestima prostate.
Najčešći simptomi
Klinička slika ovisi o tome koji je dio mokraćnog sustava zahvaćen. Kod infekcije mokraćnog mjehura (cistitisa) simptomi su najčešće lokalizirani na donji mokraćni sustav.
Bolesnici često opisuju pečenje ili bol tijekom mokrenja, učestalu potrebu za mokrenjem, osjećaj hitnosti, mokrenje malih količina urina te osjećaj nepotpunog pražnjenja mokraćnog mjehura. Mokraća može biti zamućena, neugodnog mirisa, a povremeno se može pojaviti i krv u mokraći.
Ako se infekcija proširi na bubrege i razvije pijelonefritis, simptomi postaju znatno ozbiljniji. Javljaju se visoka temperatura, zimica, bol u slabinskom području, mučnina, povraćanje i izražen osjećaj opće slabosti. Takvo stanje zahtijeva hitnu liječničku procjenu jer neliječena infekcija može dovesti do ozbiljnih komplikacija.
Kod starijih osoba simptomi ponekad nisu tipični. Umjesto pečenja pri mokrenju mogu se javiti opća slabost, smetenost ili naglo pogoršanje općeg stanja, zbog čega je potrebno biti posebno oprezan.
Kako se postavlja dijagnoza?
Dijagnostika započinje detaljnim razgovorom o simptomima i kliničkim pregledom. Najvažnija laboratorijska pretraga jest analiza urina, kojom se procjenjuje prisutnost leukocita, eritrocita, bakterija i drugih pokazatelja upale.
Ako postoji sumnja na bakterijsku infekciju ili se radi o kompliciranoj infekciji, preporučuje se urinokultura. Ovom mikrobiološkom pretragom identificira se uzročnik infekcije te određuje njegova osjetljivost na antibiotike, što omogućuje odabir odgovarajuće terapije.
Kod muškaraca, trudnica, djece ili osoba s ponavljajućim infekcijama liječnik može preporučiti dodatne pretrage poput ultrazvuka mokraćnog sustava, procjene zaostajanja mokraće nakon mokrenja ili drugih uroloških dijagnostičkih postupaka.
Liječenje infekcija mokraćnog sustava
Temelj liječenja bakterijskih infekcija mokraćnog sustava predstavljaju antibiotici koje propisuje liječnik na temelju kliničke slike i, kada je potrebno, rezultata urinokulture. Izbor antibiotika ovisi o vrsti infekcije, lokalnoj rezistenciji bakterija, dobi bolesnika i prisutnosti drugih bolesti.
Uz antibiotsku terapiju preporučuje se dovoljan unos tekućine kako bi se održala odgovarajuća hidracija organizma. Kod pojedinih bolesnika liječnik može preporučiti i lijekove za ublažavanje boli ili grčeva mokraćnog sustava.
Važno je naglasiti da antibiotike treba uzimati isključivo prema liječničkim uputama te završiti cijeli propisani tijek liječenja, čak i ako simptomi nestanu ranije. Prerani prekid terapije može povećati rizik od povratka infekcije i razvoja bakterijske rezistencije.
Kako smanjiti rizik od infekcija?
Prevencija infekcija mokraćnog sustava temelji se na održavanju normalne funkcije mokraćnog sustava i smanjenju čimbenika rizika. Dovoljan dnevni unos tekućine potiče redovito mokrenje i mehaničko uklanjanje bakterija iz mokraćnog sustava. Također se preporučuje ne odgađati mokrenje kada se pojavi potreba, jer dugotrajno zadržavanje mokraće može pogodovati razmnožavanju mikroorganizama.
Redovita intimna higijena važna je za smanjenje prijenosa bakterija u područje mokraćne cijevi, no treba izbjegavati pretjeranu uporabu agresivnih sredstava koja mogu narušiti prirodnu zaštitnu barijeru kože i sluznice.
Kod osoba sa šećernom bolešću dobra regulacija glikemije može smanjiti rizik od razvoja infekcija. Muškarcima s povećanom prostatom preporučuje se redovito urološko praćenje kako bi se pravodobno prepoznali poremećaji mokrenja koji mogu pogodovati razvoju infekcije.
Kada je potrebno odmah potražiti liječničku pomoć?
Odmah se preporučuje javiti liječniku ako se uz simptome infekcije pojave visoka temperatura, jaka bol u području bubrega, zimica, povraćanje, krv u mokraći ili nemogućnost mokrenja. Posebnu pozornost zahtijevaju trudnice, osobe s oslabljenim imunitetom, starije osobe te bolesnici s kroničnim bolestima bubrega ili šećernom bolešću.
Zaključak
Infekcije mokraćnog sustava predstavljaju čest medicinski problem koji može zahvatiti osobe svih dobnih skupina. Iako su najčešće uzrokovane bakterijom Escherichia coli, razvoj bolesti ovisi o brojnim anatomskim, funkcionalnim i zdravstvenim čimbenicima. Pravodobno prepoznavanje simptoma, odgovarajuća dijagnostika i liječenje prema preporuci liječnika ključni su za uspješan oporavak i sprječavanje komplikacija. Dugoročno gledano, zdrave životne navike, odgovarajuća hidracija, pravilna higijena i redoviti preventivni pregledi mogu pridonijeti očuvanju zdravlja mokraćnog sustava i smanjenju rizika od ponovljenih infekcija.