Hormonske promjene nisu karakteristične isključivo za žene. I kod muškaraca se tijekom srednje i starije životne dobi postupno mijenja hormonska ravnoteža, prvenstveno zbog prirodnog smanjenja proizvodnje testosterona. Taj se proces često naziva andropauza, iako stručnjaci danas češće koriste nazive kasni hipogonadizam ili dobno uvjetovan pad testosterona, jer se hormonske promjene kod muškaraca razlikuju od naglog prestanka hormonalne aktivnosti koji se događa tijekom menopauze kod žena.
Za razliku od ženske menopauze, koja se razvija u relativno kratkom vremenskom razdoblju, kod muškaraca se razina testosterona obično smanjuje postupno, tijekom više godina ili čak desetljeća. Procjenjuje se da nakon 30. ili 40. godine života koncentracija ukupnog testosterona može opadati približno 1 % godišnje, pri čemu se brzina promjena razlikuje među pojedincima. Kod mnogih muškaraca taj pad ne uzrokuje značajne tegobe, dok kod drugih može biti povezan s različitim simptomima koji utječu na kvalitetu života.
Što je testosteron i zašto je važan?
Testosteron je glavni muški spolni hormon koji se najvećim dijelom proizvodi u Leydigovim stanicama testisa, pod kontrolom hormona hipofize – luteinizirajućeg hormona (LH). Njegovo lučenje regulira složen hormonalni sustav poznat kao hipotalamo-hipofizno-gonadalna os.
Iako se testosteron najčešće povezuje sa spolnom funkcijom, njegov je fiziološki učinak mnogo širi. Sudjeluje u razvoju i održavanju mišićne mase, gustoće kostiju, stvaranju crvenih krvnih stanica, raspodjeli masnog tkiva, proizvodnji spermija te regulaciji raspoloženja, energije i kognitivnih funkcija. Promjene u njegovoj koncentraciji mogu zato utjecati na različite organske sustave.
Kako nastaju hormonske promjene tijekom starenja?
Starenjem dolazi do postupnog smanjenja aktivnosti Leydigovih stanica, zbog čega se proizvodi manje testosterona. Istodobno se povećava koncentracija globulina koji veže spolne hormone (SHBG), proteina koji veže testosteron u krvi. Zbog toga se može smanjiti količina slobodnog testosterona, odnosno biološki aktivnog oblika hormona koji je dostupan tkivima.
Na hormonalnu ravnotežu dodatno mogu utjecati kronične bolesti poput šećerne bolesti tipa 2, metaboličkog sindroma, pretilosti, bolesti jetre ili bubrega, ali i dugotrajna primjena određenih lijekova, kronični stres, nedostatak sna i sjedilački način života. Zbog toga simptomi povezani s padom testosterona često nisu posljedica isključivo dobi, već kombinacije različitih zdravstvenih čimbenika.
Prvi znakovi mogućeg pada testosterona
Jedan od najčešćih razloga zbog kojih muškarci potraže liječnički savjet jest postupan pad energije. Osobe koje su ranije bez poteškoća obavljale svakodnevne aktivnosti mogu primijetiti izraženiji umor, sporiji oporavak nakon fizičkog napora i osjećaj smanjene vitalnosti. Takvi simptomi često nastaju postupno pa ih mnogi pripisuju ubrzanom načinu života ili stresu.
Promjene se mogu javiti i u području spolnog zdravlja. Smanjena spolna želja, rjeđe spontane jutarnje erekcije ili poteškoće s postizanjem i održavanjem erekcije mogu biti povezane s različitim uzrocima, među kojima je i smanjena razina testosterona. Važno je naglasiti da erektilna disfunkcija nije uvijek posljedica hormonskih promjena, već može biti povezana s bolestima krvnih žila, šećernom bolešću ili psihološkim čimbenicima.
Kod nekih muškaraca razvijaju se promjene u sastavu tijela. Mišićna masa postupno se smanjuje, dok se povećava količina masnog tkiva, osobito u području trbuha. Istodobno može doći do smanjenja mišićne snage i sporijeg oporavka nakon tjelesne aktivnosti. Dugotrajan manjak testosterona može pridonijeti i smanjenju mineralne gustoće kostiju, čime se povećava rizik od osteopenije i osteoporoze.
Hormonske promjene mogu utjecati i na psihičko zdravlje. Neki muškarci opisuju smanjenu motivaciju, poteškoće s koncentracijom, razdražljivost, promjene raspoloženja ili osjećaj gubitka interesa za aktivnosti koje su im prije predstavljale zadovoljstvo. Ovi simptomi nisu specifični za andropauzu i mogu biti povezani s brojnim drugim medicinskim ili psihološkim stanjima, zbog čega zahtijevaju cjelovitu liječničku procjenu.
Koji čimbenici povećavaju rizik?
Iako je starenje prirodan čimbenik, određena zdravstvena stanja mogu ubrzati razvoj hormonskih promjena. Posebno se ističu pretilost i metabolički sindrom, koji mogu smanjiti proizvodnju testosterona i povećati pretvorbu ovog hormona u estrogene unutar masnog tkiva.
Šećerna bolest tipa 2 također se povezuje s većom učestalošću niskih vrijednosti testosterona. Osim toga, kronične bolesti bubrega, jetre, kronične upalne bolesti i opstruktivna apneja u snu mogu utjecati na hormonalnu ravnotežu. Dugotrajna primjena opioidnih analgetika ili glukokortikoida također može smanjiti proizvodnju testosterona.
Kako se postavlja dijagnoza?
Dijagnoza mogućeg kasnog hipogonadizma ne temelji se samo na simptomima. Potrebno je dokazati i snižene vrijednosti testosterona laboratorijskim pretragama.
Liječnik će najprije razgovarati o simptomima, postojećim bolestima, lijekovima koje pacijent uzima i životnim navikama. Nakon toga slijedi fizikalni pregled te laboratorijska obrada.
Mjerenje testosterona preporučuje se u jutarnjim satima, kada su njegove koncentracije fiziološki najviše. Ako je nalaz snižen, pretraga se obično ponavlja drugog dana radi potvrde rezultata. Ovisno o kliničkoj slici, mogu se odrediti i slobodni testosteron, LH, FSH, prolaktin, hormoni štitnjače te druge laboratorijske pretrage kojima se procjenjuje opće zdravstveno stanje.
Kod pojedinih bolesnika liječnik može preporučiti dodatne pretrage poput određivanja gustoće kostiju ili procjene kardiovaskularnog rizika.
Mogućnosti liječenja
Ako se potvrdi manjak testosterona i prisutni su odgovarajući simptomi, liječnik može razmotriti različite terapijske pristupe. Međutim, prije uvođenja hormonske terapije potrebno je isključiti druge moguće uzroke tegoba, poput bolesti štitnjače, anemije, depresije ili poremećaja spavanja.
Kod mnogih muškaraca poboljšanje životnih navika predstavlja prvi korak. Smanjenje tjelesne težine kod osoba s pretilošću, redovita aerobna i anaerobna tjelesna aktivnost, kvalitetan san te liječenje metaboličkih poremećaja mogu pozitivno utjecati na hormonalnu ravnotežu i opće zdravstveno stanje.
U određenim slučajevima liječnik može preporučiti nadomjesnu terapiju testosteronom. Takvo liječenje provodi se isključivo nakon potvrđene dijagnoze i individualne procjene koristi i mogućih rizika. Tijekom terapije potrebno je redovito pratiti laboratorijske nalaze, hematokrit, funkciju prostate i druge pokazatelje prema važećim stručnim smjernicama.
Kada se preporučuje razgovor s liječnikom?
Liječnički pregled preporučuje se muškarcima koji dulje vrijeme primjećuju izražen umor, smanjen libido, smanjenu mišićnu snagu, promjene raspoloženja ili druge simptome koji utječu na svakodnevni život. Budući da su navedene tegobe nespecifične i mogu biti povezane s različitim bolestima, samostalno postavljanje dijagnoze nije moguće.
Pravodobna dijagnostika omogućuje otkrivanje mogućih hormonskih poremećaja, ali i drugih zdravstvenih stanja koja mogu zahtijevati liječenje.
Zaključak
Andropauza odnosno dobno uvjetovan pad testosterona predstavlja postupan fiziološki proces koji se razlikuje od ženske menopauze. Iako mnogi muškarci neće razviti značajne simptome, kod dijela populacije hormonske promjene mogu utjecati na spolnu funkciju, sastav tijela, razinu energije, raspoloženje i kvalitetu života. Budući da slične tegobe mogu imati brojne druge uzroke, postavljanje dijagnoze zahtijeva kombinaciju kliničke procjene i laboratorijskih nalaza. Pravodobno savjetovanje s liječnikom omogućuje odgovarajuću obradu, utvrđivanje uzroka simptoma i odabir najprikladnijeg pristupa liječenju u skladu s individualnim zdravstvenim stanjem.